Blagdan Svih svetih u okviru kršćanstva stavlja se pred nas stoljećima kao jasna oznaka svega onoga što je dobro, no onoga trenutka kad smo prestali razumjeti blagdan Svih svetih, počeli smo banalizirati i opasnost koncepta kao što je noć vještica.
Sve više primjećujemo da se nesvojstveno našoj tradiciji, ali svojstveno kulturi u kojoj živimo, neposredno uz blagdan Svih svetih veže i Noć vještica. Vrijeme je to kada se, u skladu s izvorima te tradicije, specifično u fokus stavlja i na neki, više ili manje otvoren način, slavi zlo, ružnoća i strah. Ako i ne želimo ići u dublju analizu fenomena, možemo to razaznati i po samim „dekoracijama“ koje se u tu svrhu stavljaju u prodaju.
Doživljavati zlo kao nešto čemu treba pridavati pozornost, nešto s čim se pokušavamo nagoditi ili čak identificirati, kao nešto nad čime želimo zadobiti stanovitu kontrolu, od čega očekujemo određenu moć ili čak pomoć nije strano ljudskim kulturama, ali je daleko od racionalnog pogleda na zlo. I u suvremenoj kulturi nailazimo na mnoga opravdanja za kretanje u susret zlu, no treba zamijetiti da je problem nerazumijevanja zla također usko povezan i s problemom nerazumijevanja dobra.
Foto: Pexels
Naše društvo, a to je lako opaziti, živi u svojevrsnoj inflaciji pojmova. Jaki pojmovi kao što su dobro, zlo, život, smrt, Bog, ljubav, mir i drugi lako se koriste i imaju slabo značenje. Ne dotiču nas dovoljno i mi ne razumijemo do kraja što oni u sebi zapravo sadrže, što u svojoj biti znače. Naša instant pop-kultura ne dopušta nam često da o pojmu znamo više od onoga što je stereotip i tako se mnogi pojmovi, običaji, blagdani i geste svode na puki folklor ili „feel good event“. U takvom svijetu ostvaruje se misao američkog predsjednika J. F. Kennedyja koji je zamijetio da prečesto uživamo u ugodnosti mišljenja bez neugodnosti koju bi nam moglo prouzročiti razmišljanje.
Foto: Pixabay
Današnji čovjek tako o svemu što konzumira najčešće ima svoje mišljenje, no problem je što se mišljenja često temelje na neprovjerenim sadržajima pojmova. Svojevrsni dualizam, stran kršćanskom razmišljanju, a koji se javlja između kršćanskog blagdana Svih svetih i s njim vezane tzv. Noći vještica temelji se na dubokom nerazumijevanju pojmova dobra i zla, što je zabrinjavajuće iz perspektive spoznaje budući da su to ključni i osnovni pojmovi ne samo u kršćanskom pogledu nego u općeljudskom poimanju stvarnosti koja nas okružuje.
Foto: Pixabay
Blagdan Svih svetih u okviru kršćanstva stavlja se pred nas stoljećima kao jasna oznaka svega onoga što je dobro, no onoga trenutka kad smo prestali razumjeti blagdan Svih svetih, počeli smo banalizirati i opasnost koncepta kao što je noć vještica. Prvi problem nastao je kad smo počeli, možda ne i svojom krivnjom, Boga, svece i svetost doživljavati kao nešto daleko, apstraktno i neosobno. Sama riječ 'svetost' u suvremenoj kulturi kao epitet najčešće nema pozitivno značenje, vrlo rijetko riječ 'svet' doživljavamo kao kompliment. Vrlo rijetko i riječ 'Bog' doživljavamo kao pozitivnu i dobrodošlu. I sami su vjernici ponekad krivi za zamagljivanje i nerazumijevanje pojmova jer je za naše ukupno društvo, kojega smo svi bez iznimke dio, veoma karakteristično da mnogo toga mislimo i dalje prenosimo, a da o tome, nažalost, veoma malo razmišljamo i da to uglavnom uopće ne provjeravamo na ispravan način.
Foto: Pixabay
I dobrim vjernicima blagdan Svih svetih sve više se praktično promeće u običan „dan mrtvih“ što taj blagdan nikako nije niti je ikada bio. Ako ne razumijemo ispravno pojam dobra, kako ćemo onda ispravno razumjeti zlo ili pokazati na njega, jer dobro je ono što nam je blisko, poznato i drago, a zlo je sve suprotno od toga. No paradoksalno, često upravo zlo doživljavamo kao ono koje nam je naoko bliže i s kojim se lakše identificiramo te odatle i popularnost koncepta poput noći vještica.
Foto: Pixabay
Svi mi intuitivno bez dvojbe osjećamo što je dobro, a što je zlo. Problem nastaje kada počnemo misliti da su ti koncepti relativni, da dobro na neki način može biti i zlo, a da i zlo na neki način može biti dobro, no u tom pokušaju propuštamo zamijetiti da ni dobro ni zlo u svojoj samoj logičkoj biti ne podliježu našoj volji ni našoj interpretaciji, kao što se ni pojmovi 'crno' i 'bijelo' ili 'da' i 'ne' ne daju drukčije shvatiti, a da se ne uništi čitav koncept. U tom svjetlu 'dobro' nikako nije nešto usputno ili opcionalno, nego nešto čemu aktivno i stalno težimo.
Sveti Franjo prema svom intenzivnom iskustvu naglašava da je Bog sve dobro, što znači da ne pripada samo neki daleki raj Bogu, svecima i svetosti već da sve što prepoznajemo kao dobro na ovome svijetu i u svom postojanju dolazi od Boga, a vječno gledati i uživati to dobro i samo dobro ono je što pripada svetosti i svetima. U kršćanskom svjetlu to je ono što nam je obećano – trajno zadobiti dobro za kojim težimo za sebe i druge (usp. Mal 3, 1), tu stvarnost koja se vjekovima već ostvaruje slavimo i u blagdanu Svih svetih.
Foto: Pexels
U tom smislu 'zlo' nije nešto s čime se može pregovarati ili kalkulirati ili što trebamo na bilo koji način sebi pripuštati ili veličati, pa ni u šali. Zlo je i u čistom logičkom smislu sve ono što ne želimo ni sebi ni drugima. Slaviti zlo logički je besmisleno i kontraproduktivno za našu svijest i integritet, a još je opasnije izražavati svoju afilijaciju sa zlom ako po kršćanskoj tradiciji vjerujemo da postoje aktivne sile zla koje žele privolu naše volje kako bi nas još više izložile zlu. Čovjek nije i ne može ostati neutralan ili nevezan na pojmove dobra i zla, temelj je to etike, zato promislimo radije o sadržaju pojmova i fenomena kojima se svojevoljno izlažemo ili s kojima dolazimo u doticaj.