'Sve što je lijepo i prožeto duhom u bitnoj je povezanosti s Duhom Božjim'
- Fra Zvjezdan Linić -
Gdje je za nas Bog? Tražimo li Boga samo i isključivo u strogo duhovnim temama i strogo duhovnim razgovorima, strogo duhovnim prostorima i strogo duhovnim ljudima? Postoji nemali broj ljudi koji misle da se Boga može naći samo u svečanim liturgijama, strogo propisanim obrascima, strogo čuvanim tajnama vjere, strogo savršeno posloženom životu i duhovnosti. Drugdje Bog ili nije, jer ne želi biti, ili ga ne puštamo tamo jer je to sve Boga nedostojno.
Nepravedno je tako postupati prema Stvoritelju svijeta, kao da svijet nije njegov i kao da mu svijet izmiče kontroli i utjecaju. Često se ponašamo kao da je Duh Sveti netko tko dolazi jednom godišnje za blagdan Duhova, ima djelomičan efekt i onda ga nema čitavu godinu ili je ograničen samo na neke osobito svečane aspekte djelovanja. Propuštamo vidjeti da je Duh Sveti netko tko je na djelu cijelo vrijeme i u svemu, da je Duh Sveti onaj tko je duboko usađen u postojanje svijeta i u ljudsku prirodu. Često i u najružnijim situacijama probija neki trag duha i ljepote, dok se u „najtežim“ ljudima nađe neka iskra koja teži lijepom i dobrom, pa makar bila i suzbijena. Primijetiti tu ljepotu i duh koji se probijaju kroz tamu, često i kroz jako puno tame, znači primijetiti i ne odbaciti Boga. Mi smo ti koji izbacujemo Boga iz svijeta, a onda se čudimo što u svijetu ne nalazimo dovoljno Boga i dovoljno poštovanja za Boga. Mi smo skloni biti slijepi suci drugim ljudima i ovome svijetu, skloni smo biti negativni i nihilistički raspoloženi, čak smo skloni spaliti i kukolj i pšenicu i odbaciti cijelu livadu (Mt 13, 24-30), jer nam se čini da je zlo prevagnulo i nadvladalo i da Duh Božji negdje drugdje stanuje, negdje daleko.
Pexels
Mudrost je znati bolje od toga, mudrost je vidjeti dalje i preko zlog i opterećujućeg te nam je za to također potreban Duh Sveti. Tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo, govori psalam (Ps 36, 10b). Duh Sveti je onaj koji nas upućuje i koji nam otkriva svu istinu, ne samo velike istine vjere i teologije nego istinu o svijetu i postojanju, mudrost o životu, a mudrost i veličina, tragovi Duha Božjega se često, kako nas Bog višekratno poučava, sakrivaju u malom, običnom, svakodnevnom i neočekivanom. Biti u malome vjeran (usp. Mt 25, 21) znači primijetiti i ne odbaciti Boga i tamo gdje on možda nije imenom ili očigledno prisutan već tamo gdje postoje samo blagi znakovi njegove prisutnosti kroz ljepotu, kroz naravno, kroz prisutnost onoga što Bog u svojoj biti jest, ljepota, dobrota, istina, blagost… Ovo vrijeme došašća dobro je vrijeme za osluškivanje te Božje neprimjetne prisutnosti i neizbježnog dolaska. Bog je i među nas došao kroz sasvim obične procese i situacije, moglo ga se naći među narodom, među daskama, među ovcama i volovima, te se pokazalo da je onima koji su ga tamo našli to bilo spasonosno, dok su oni koji su ga tražili samo uzvišenog u hramu često izgubili nit.
Pexels
Bog je i među krpama i loncima, zaključila je sveta Terezija Avilska. Bog je u ljudskom i usputnom, samo ako si dopustimo tražiti ga, biti poučeni i prepoznati ga. Sva teologija i duhovnost mogu se pronaći i prepoznati u cvijetu i djetetu i kolačiću, a ne samo u debelim i svečanim knjigama i strogo provedenim propisima. Štoviše, prije i lakše ga je pronaći u malom i svakodnevnom nego u velikom i odvojenom, a ljude koji su to znali prepoznati s pravom zaista prepoznajemo kao one koji su bili blizu Bogu i na tragu svetosti, takvi ljudi su i drugima pokazivali Boga.