Ovih dana puno je govora o inflaciji, o porastu cijena, o smanjenju vrijednosti novca. Svi se inflacije bojimo, jer naš trud i našu zaradu obezvređuje, cijene su visoke, a generiraju malo vrijednosti i za onoga koji kupuje i za onoga koji prodaje/proizvodi…
Inflacija u doslovnom prijevodu znači napuhivanje ili nadimanje, poput balončića koji je volumenom velik, a iznutra prazan. Nitko inflaciju ne želi, a ona se ipak događa, događa se najčešće zato što predugo i previše toga prilagođavamo svojim željama i idejama, a ne slijedimo istinu, istinu života i istinu tržišta. Jednom kad nastupi inflacija teško je pronaći vrijednost koja se isplati, ne znači da je više nema, nego je teško pogoditi gdje se u poplavi iskrivljene ponude i potražnje ona nalazi. Ljudske potrebe i potrebe tržišta i u inflaciji ostaju iste, samo su očitovanja toga i krajnji rezultati potpuno iskrivljeni. Sve to dobro razumijemo u ekonomskom smislu, možda sada i više nego inače jer nam je pred vratima, ali današnje društvo ima i širi problem s inflacijom od ekonomskog, događa nam se općenita inflacija vrijednosti koja se najviše možda očituje kroz inflaciju emocija. Samo jedan primjer toga je i Valentinovo kao praznik – praznik, a ne spomendan, jer do svetog Valentina tek trebamo doći.
Pixabay
Teško je govoriti o svetom Valentinu iz dva razloga, jedan je taj što o njemu zaista imamo jako malo stvarnih povijesnih podataka, a drugi je to što je popularna kultura cijelu stvar oko spomendana svetog Valentina odvela u takve smjerove i razmjere koje je zaista teško svesti na neki smisleni zajednički nazivnik. Što god čovjek smisleno pokuša u svjetlu popularne kulture reći o Valentinovu, ljubavi i romantičnim vezama nalazi na problem inflacije, prenapuhanosti iza koje jedva da se može naći nešto čvrsto i smisleno. Kao dan zaljubljenih u popularnoj kulturi i sam sveti Valentin je dobio mnoge značajke i tumačenja, koja više odgovaraju onome što bismo mi u njemu htjeli vidjeti nego onome tko je on zaista bio. Nekako u tom ukupnom odnosu popularne kulture prema ljubavi i zaljubljenosti, pa i svetom Valentinu možemo iščitati i općeniti problem današnje kulture da previše toga pokušava prilagoditi svome viđenju i svojim željama.
Gledajući posljedice ekonomske inflacije koje su nam jasne, logično je očekivati slične posljedice sličnog ponašanja i na emocionalnom i vrijednosnom planu, nešto bismo trebali poduzeti da se vratimo u ravnotežu, inače će nas cijela stvar previše koštati, a osnovne potrebe će nam ostati nezadovoljene. Odnosno ne da će se tako nešto tek dogoditi, nego već jasno vidimo da se događa i da je ravnoteža bliskih i romantičnih odnosa u našoj kulturi značajno narušena – uslijed praznog veličanja emocija jako je malo onoga što je čvrsto i što opstaje.
Pixabay
Nije problem u zaljubljenosti i romantičnim vezama, nije problem u predmetu, problem je kako gledamo na njega i kako mu pripisujemo vrijednost. Zaljubljenost je simpatična, ali postaje problem kada joj se povisi vrijednost koju ona realno samostalno ne može ponijeti. Zaljubljenost je emocija, emocije su dobre, ali nikada ne smiju biti jedino što nas u životu usmjerava, a čini se da prečesto samo po emocijama živimo u današnje vrijeme. Ljubav je pak s druge strane odluka, nešto čvrsto, do ljubavi treba doći. Problem zaljubljenosti općenito i osobito njezinog veličanja kao općeniti modus operandisuvremenog društva je što ona najčešće pretendira na puno, ali uglavnom ne vidi jasno. Zaljubljenost je usmjerena na sebe, prilagođava viđenje svog objekta svojim najčešće nerealnim pretpostavkama, zaključcima i tumačenjima.
Ironično opet s druge strane, podatak o svetom Valentinu koji je možda povijesno najvjerojatniji je da je izmolio čudo da se slijepoj kćeri rimskog službenika vrati vid. Dok je poznata je i popularna izreka koja prati suvremenu kulturu upravo je da je 'ljubav slijepa'. Ta se izreka opet često koristi upravo za opravdavanje vlastitih želja, nagona i projekcija, no to nije ljubav, ljubav nije takva, ljubav zapravo sasvim dobro vidi. Ljubav, ako je ispravna, je jedina istina, jer drugoga i situaciju vidi onakvim kakav jest, vidi njegove kvalitete, a i nedostatke s pažnjom uzima u obzir. Ne kao kod zaljubljenosti kada vidimo samo ono što bismo mi htjeli vidjeti kao kvalitetu u drugome za nas i to dobiti od drugoga, ljubav želi i sebi i drugima ono što je istinsko dobro, a ne balončić nama ugodnih ideja koje, iako simpatične u praksi, ne funkcioniraju ili nanose neravnotežu.
Pixabay
Zaključno, vezano i nevezano na Valentinovo našem društvu treba manje zaljubljenosti u vlastite ideje, a više iskrene ljubavi koja jasno vidi sebe i druge te svijet općenito. Iskoristimo zato danas priliku i molimo zagovor svetog Valentina da izmoli da nam se vrati vid, da dobro vidimo srcem i da sačuvamo prave vrijednosti i ravnotežu društva od inflacije svake vrste, da vidimo i prepoznajemo istinu o sebi i drugome te da drugoga znamo ispravno voljeti, jer svako popravljanje svijeta mora i treba krenuti od nas samih, od našega srca.