Sveto Pismo prepuno je trenutaka u kojima je Bog na neki način iznenadio čovjeka obećanjem, intervencijom, očitovanjem...
Blagdan Blagovijesti odnosno Navještenja Gospodinova koji slavimo sutra, označava vrhunac Božjih iznenađenja za čovječanstvo, dan kada je Bog iznenadio Mariju, a uskoro i cijeli svijet istom viješću da će doći među nas i roditi se kao čovjek. Možemo reći da je u Božjoj prirodi da nas iznenađuje, da nas ugodno iznenađuje, da budemo jasniji. To čini naš odnos s Bogom uvijek novim i dinamičnim. Odnos s Bogom koji bi uvijek bio predvidiv, kako ga neki doživljavaju ili kako cijelu duhovnost opisuju monotonom, zapravo je krivo ili nedovoljno shvaćanje duhovnosti. Bog nas je iznenađivao u povijesti, a radi to i danas u našim osobnim životima i iskustvima. Uostalom o tome svjedoče i sveci, da s Bogom nikada nije dosadno. No razmišljajući o Božjim iznenađenjima prema čovjeku možemo postaviti pitanje je li moguće da čovjek ikako iznenadi Boga ili je iznenađivanje u tom odnosu pridržano samo Bogu?
Foto: Unsplash
Odmah ćemo školski reći da nije moguće, jer Bog sve vidi i sve zna i neizmjerno je pametniji od nas i ništa mu stoga od strane čovjeka ne može promaknuti, to je jasna teološka činjenica. Naime, svaka slika Boga u kojoj bi čovjek mogao na bilo koji način nadigrati Boga kriva je, jer implicira određenu Božju nemoć spoznaje ili nepripremljenost u odnosu na čovjeka. Iako su neke religije doživljavale bogove kao djelomično ograničena bića koja je čovjek nekako mogao iznenaditi, nadmudriti ili povući neke neočekivane poteze, takva slika Boga daleko je od kršćanske. Logično bi onda odmah bilo reći da čovjek ne može nikako iznenaditi Boga i time zaključiti pitanje. No, pođimo ipak malo dublje u analizu pojma iznenađenja. Za iznenađenje je zaista potrebna određena doza neočekivanosti. Logički gledano dakle i strogo racionalno teološki čovjeku je apsolutno nemoguće na spoznajnoj razini iznenaditi Boga, ali iznenađenje kao takvo nema samo racionalnu i logičku komponentu. Ono u svojoj punini ima i odnosnu komponentu. Uz spoznaju koja je dio koncepta iznenađenja uvijek je prisutna i emocija, a emocija implicira određeni odnos prema objektu ili spoznaji.
Foto: Pixabay
Naša povezanost s Bogom i Boga s nama nije samo racionalna, Bog je sam u sebi odnos – kaže sveti Augustin, znači da se i prema nama postavlja 'odnosno', a odnos je uvijek daleko više od samo proceduralne logike. Odnos kojim označavamo Božju povezanost s nama jest ljubav, a u zdravom odnosu nas prema Bogu i od nas se traži ljubav usmjerena prema Njemu. Ljubav, osobito obostrana sama po sebi uključuje radost i dinamiku, inače odnos nije živ. Radost i dinamika bliska je pojmu iznenađenja. Iznenađenje u okviru odnosa ljubavi u sebi osim očekivanja i spoznaje sadržava i oduševljenje, a upravo trajno oduševljenje temelj je i same ljubavi kao takve. Iz tog slijeda može se pretpostaviti da je čovjeku možda ipak moguće iznenaditi Boga, no kako?
Foto: Unsplash
Pitanje razlike odnosa između nas i Boga moguće je donekle objasniti odnosom između djeteta i roditelja. Je li moguće da malo dijete iznenadi svoje roditelje? Što je dijete manje to je teže i manje vjerojatno da ono može svjesno logički iznenaditi roditelje, ali odnosno gledano primjećujemo da se roditelji stalno iznenađuju svojom djecom i da stalno dopuštaju svojoj djeci da ih iznenade iz jednostavnog razloga – to objema stranama pričinja radost. Iznenađenje je sastavni dio radosti. Iznenađenje u sebi ne sadrži samo spoznajni dio, već i odnosni dio. U svakom odnosu ljubavi i povjerenja, unatoč tome što drugu osobu dobro poznajemo, stalno dopuštamo da nas ona iznenadi. Međusobno očekujemo ugodna iznenađenja te se stalno oduševljavamo, što odnos čini dinamičnim i radosnim. Odnos u kojemu jedna strana nikada i nikako ne može iznenaditi i oduševiti drugu čini se manjkavim, pa čak i u odnosu čovjeka i Boga.
Foto: Unsplash
Bog se ljudima raduje i poziva ih da uđu s njim u odnos radosti i međusobnog darivanja. Svako darivanje u sebi uključuje i faktor iznenađenja – dopustiti da te drugi iznenadi. Bog kao dobar roditelj i kao netko tko nam se iskreno oduševljava, iako spoznajno nadmoćan nad nama, ipak dopušta da ga iznenadimo djelima ljubavi i od nas očekuje iznenađenja. Velika je to čast i dostojanstvo koje nam On iskazuje dopuštajući da na neki način utječemo na njegov unutarnji život. Odazovimo se stoga radosno i s povjerenjem u odnos s Bogom.