Kad razmišljamo o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, najviše kontroverze i zbunjenosti izaziva lik Jude Iškariotskog. Njegova uloga, čin, prostor slobodne volje, motivacija i ishodi nešto je oko čega se i danas vode dileme i rasprave, no neovisno o tim dilemama i raspravama svaki vjernik i čovjek pojedinačno pita se mnoga pitanja o Judi...
Postoje oni koji na Judu pokušavaju svaliti svu krivnju i odgovornost za Isusovu smrt, smatraju ga najgorim zločincem u povijesti i osobom koja je bespovratno izgubljena. No, mi odnos između Boga i Jude, kao i njegovu konačnu sudbinu, ne možemo jasno razaznati i suditi. Dubina njegove odluke i osobne odgovornosti, ali i dubina Božje pravde i milosrđa ostaju nam skrivene. Iz toga tek možemo naučiti koliko nam je svačiji život u biti nepoznat i kako su naši sudovi ograničenih spoznaja. Kao i sve druge osobe koje se pojavljuju u Svetom Pismu, Judu možemo radije i korisnije promatrati kao prototip koji nam nešto poručuje, nego kao konkretnog pojedinca. Kao pojedinac Juda pripada Bogu na procjenu, a njegov primjer pripada nama na upozorenje.
Foto: Pixabay
Nije dobro Judi davati ulogu krivca za Isusovu smrt, to bi bilo preuveličano. Sam Isus je rekao: "Sin Čovječji odlazi kako je pisano" (Mt 26, 24a). Isusovo predanje na muku i smrt preveliko je da bi ovisilo o volji i savjesti jednog čovjeka. Prema tome ispada kao da je Isus imao dobar plan za preživjeti, ali eto, izdajom Jude se sve izjalovilo, a znamo da nije bilo tako. Božji planovi daleko su veći od naših akcija - "tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah" (Iz 55, 11). Božji naumi se odvijaju bez obzira na to što mi o njima mislili i kako se prema njima postavili. Kad Isus govori o Judi važan je i drugi dio rečenice – "jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega" (Mt 26, 24b). Često se ta rečenica doživljava kao Božja kazna i Isusova osuda za Judu, no vidjet ćemo da ipak nije tako.
Foto: Boško Ćosić
Božji naumi se doduše odvijaju kako je On zamislio. Nema te sile, volje, niti pojedinaca na zemlji, ni na nebu koji mogu spriječiti da se odvije Božja savršena volja i da Bog ispuni ono što je potrebno za spasenje svijeta. Ono što nikako nije svejedno je gdje smo mi u tom procesu. Na koju stranu smo se mi pritom svrstali svojim akcijama i izborima? Iz tog razloga je Juda tragičan lik, osobno tragičan lik i zato Isus to konstatira, zato jao onomu čovjeku koji čini kako je Juda učinio. Ne zbog toga što bi mu Bog radi takvog djela nešto učinio, nego zbog onoga što je on sam sebi time učinio. Izdaja Isusa je direktan Judin osobni gubitak, a ne ukupni gubitak za povijest spasenja. Juda je prototip svih onih koji izdaju ideale, koji pristaju uz zlo, koji iz različitih razloga napuštaju Božja obećanja. Judina izdaja nije usporila niti ubrzala Isusovu smrt i uskrsnuće. Isus se predao kad je on to htio, ne prije niti kasnije. Vidimo to iz izvještaja u evanđeljima gdje su Isusa i ranije već htjeli uhvatiti i ubiti, ali ih je on jednostavno zaobišao jer nije bio njegov čas. Stoga Judina izdaja nije u konačnom smislu naštetila Isusu, naštetila je ponajviše njemu samome.
Primjer Jude nas tako kao prototip uči koje su osobne posljedice popuštanja pred zlom. Koje su posljedice odlaska na gubitničku stranu, a zlo je uvijek gubitnička strana iako se ponekad čini da možda nakratko nešto obećava. U očima svijeta Isus je izgubio, a pismoznanci i glavari svećenički su pobijedili. U stvarnosti Isus i svi koji su njemu ostali vjerni su pobijedili, a svi ostali su izgubili. Tako će biti i na svršetku svijeta i vremena jer se Božja Riječ i Božja obećanja ostvaruju iako nam ukupan svijet i okolnosti možda ponekad izgledaju neizvjesne ili problematične. Neka nam Judin primjer bude upozorenje da u ukupnoj životnoj borbi pažljivo biramo stranu na koju ćemo se svrstati svojim izborima. Da se ne damo zastrašiti i da ne popustimo pod pritiscima.
Foto: Pixabay
Juda je mogao birati. Nije bio predodređen za izdaju, kako neki također špekuliraju, samo je poput svih ostalih učenika i poput svih nas dobio tu ponudu na osobnoj razini. Ponudu da izda ideal i Božje obećanje koje sada još u punini ne vidimo. Ključno je što u takvim situacijama biramo, a ako i pokleknemo, ključno je kako se nakon takvih padova postavljamo. Juda je dvostruko pogriješio. Uzmimo njegov primjer kao pouku da se u našim kušnjama i padovima postavimo drugačije.