Marija Magdalena se najčešće smatra obraćenom grešnicom i bludnicom. Taj pogled na nju duboko je ukorijenjen u općem popularnom, ali i vjerničkom znanju, toliko da je često teško bilo kakve druge informacije ili poglede na nju uopće izdići iznad tog 'općeg znanja'...
No dugi niz godina istraživači Biblije i rane crkvene povijesti upozoravaju da je zaista neutemeljeno Mariju Magdalenu smatrati obraćenom grešnicom, a kamoli bludnicom, jer ništa u samim biblijskim tekstovima i običajima pisanja onoga vremena ne upućuje na to da bi takvo povezivanje moglo biti opravdano. Radi se o tradicijskom stapanju više izvora u jednu priču, stoga noviji napori u dokumentima Crkve pokušavaju ispraviti netočna gledanja na lik i značaj Marije Magdalene.
Foto: Unsplash
Sve što o Mariji Magdaleni zaista sa sigurnošću znamo jesu situacije u kojima je imenom navedena u Svetom pismu, a najveći dio tih informacija odnosi se na uskrsni izvještaj u Ivanovu evanđelju (Iv 20, 1-18). Izvještaj u Ivanovu evanđelju izrazito je važan tekst i Mariji Magdaleni daje važnu, istaknutu i odgovornu ulogu. Ne predstavlja je kao pokajnicu i obraćenu posrnulu ženu, nego kao osobu duboke povezanosti i razvijenog odnosa s Bogom. Lik Marije Magdalene, kako je prikazana u Svetom pismu, upućuje nas na živi odnos zrelog vjernika s Bogom. Crkva nam zato danas Mariju Magdalenu ne predstavlja kao primjer vječitog kajanja za grijehe, nego kao primjer duhovne odvažnosti i rasta u vjeri. Zato radije nego kao pasivnu obraćenicu, želimo gledati Mariju Magdalenu koja je Gospodina ustrajno i nepokolebljivo tražila i iz čijeg iskustva i susreta s Gospodinom možemo puno naučiti.
Foto: Unsplash
Mnogo puta smo čuli da je Boga važno tražiti i k njemu dolaziti. I sami često osjećamo da to trebamo i želimo, ali čini se da u ta traženja, u odnos s Bogom, ne ulazimo uvijek na ispravan način. Često slabo razumijemo i sebe i Boga, često tako lako skrenemo s puta i zadovoljimo se polovičnim odgovorima i rješenjima. Važno je da poput Marije Magdalene osjetimo koliko je važno cijelim svojim bićem iskreno i uvijek tražiti Boga. Važno je da shvatimo kako čežnja kojom je Marija Magdalena na uskrsno jutro tražila Isusa nije samo pobožna priča, nego se i nas osobno tiče. U svojim redovitim traženjima Boga možda najviše propuštamo ono što je u izvještaju o susretu Marije Magdalene s uskrslim Isusom toliko jasno, a to je da se Bog uvijek daje pronaći kada ga iskreno tražimo. Isus sam pita Mariju Magdalenu zašto plače i koga traži. U tom događaju možemo prepoznati Boga koji dolazi u susret nama ljudima, koji pokazuje da se odaziva na naš poziv, na naša traženja. Možemo slobodno reći da je naš Bog - Bog koji čovjeka, koji svakog od nas pita: 'Zašto plačeš? Koga tražiš?'. Bog koji je zainteresiran za naša stanja, Bog kojega zanima koga i što tražimo, koji nas ne ostavlja bez dijaloga i bez utjehe i koji nas uzima za ravnopravnog sugovornika. Postavlja nam ta pitanja kako bismo ušli u dubinu problema naših radosti i žalosti i traženja, kako bismo ih dubinski riješili, jer Bog od nas ne želi lake i naučene odgovore, želi da dođemo do istine i da naš odgovor bude iskren i slobodan.
Foto: Unsplash
No događa se često da misleći kako tražimo Boga, zapravo tražimo ispunjenje nekih svojih želja i težnji, često vrlo zemaljskih, ponekad i pod izlikom duhovnosti. Isus je toliko puta postavio pitanje koje je i nama danas upućeno: Koga tražiš? Koga tražite? Što želiš da ti učinim?... Sveto pismo pokazuje nam da zapravo nitko tko je Boga tražio nije ostao bez Božjeg odaziva. I prvim učenicima koji su krenuli za njim (Iv 1, 38), i nevoljnicima u potrebi koji su dolazili pred njega i vikali za njim (Lk 18, 41), i židovskim vojnicima koji su ga došli uhititi (Iv 18, 4), i Mariji Magdaleni u vrtu. Sve ih je pitao što traže i što od njega žele. Svakom od njih dao je upravo ono što su tražili. Učenicima je pokazao kako je živjeti s njim. Nevoljnicima je vratio radost života. Vojnicima je predao samoga sebe da ga razapnu, a Mariji Magdaleni objavio je uskrsnu radost. Važno je da shvatimo kako se ne radi o tome hoće li se Bog odazvati na naša traženja ili neće, kako se On uvijek odaziva, već o tome koji će biti naš odgovor kada nas upita zašto plačemo, što želimo od njega i koga tražimo.
Foto: Pixabay
Molimo za milost da možemo zajedno s Marijom Magdalenom i sa svima svetima kroz povijest odgovoriti da tražimo Boga samoga i sve ono što On uistinu jest, kao i za milost da shvatimo kako nam se Bog ne uskraćuje, ali da o nama ovisi što ćemo od njega tražiti. Nemojmo si dopustiti da prođemo uz Boga, da dođemo k njemu i pred njega, a da propustimo vidjeti puninu koju nam želi i može dati ili da tražimo nešto što će zadovoljiti samo naše djelomične i trenutačne potrebe. Marija Magdalena tražila je Isusa kakav jest bez svojih uvjeta i očekivanja: 'Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti' (Iv 20, 15). Zbog toga joj se uskrsli Isus pokazao kakav jest. Molimo zagovor svete Marije Magdalene, čiji spomendan danas slavimo, da se ne skrivamo iza očekivanja i obzira, već da se i mi u svim situacijama uvijek jasno opredijelimo za istinu i Božju puninu. Važno je i da spoznamo kako u svakom trenutku možemo ponovno iskreno odgovoriti na pitanja koja nam Isus postavlja, da ga u svakom trenutku možemo ponovno pozvati u sve situacije svoga života i postojanja, kao i to da će se On s brigom odazvati.