Prorok Jona jedan je od posebnijih proroka Staroga Zavjeta. Svi vjerojatno znaju za epizodu u kojoj ga je progutao kit te kako je njegov neposluh Božjem pozivu do toga i doveo. Je li Jonu zaista povijesno gledajući pojeo kit nebitno je zapravo, cijela priča o Joni bitna je zbog poante, a ne zbog okolnosti
Iako se proteže na svega nekoliko stranica Biblije i ima svega 4 poglavlja, priča o Joni donosi nam dosta jedinstvenih podataka o odnosu Boga i čovjeka. Uvijek nas uči kako prema Bogu trebamo iskazivati dostojno poštovanje i sabranost, što je i istina. Bog je Bog, a mi smo ljudi. Omjer i odnos snaga i značaja je nemjerljiv, no upravo to dobronamjerno učenje o nerazmjeru između Boga i čovjeka često mnoge ljude dovodi do toga da i svom odnosu s Bogom pristupaju nekako umjetno, nerazmjerno u odnosu na svoje emocije i potrebe. Često su naši odnosi i interakcije s Bogom krajnje pristojne, ali zbog toga djelomične. Ne usudimo se sebe do kraja izreći, ne usudimo se Bogu ništa prigovoriti, ne usudimo se s Bogom ništa razriješiti do kraja. Često onda ostajemo nezadovoljni svojim odnosom s Bogom ili samim Bogom, na kraju krajeva.
Pexels
Prorok Jona je zato odličan primjer vjernika. Nije primjer dobrog i poslušnog vjernika, ali je odličan primjer stvarnog i živog vjernika. Za razliku od mnogih likova u Bibliji koji su ili spremno odmah pristali na Božje pozive, ili su barem pristojno pregovarali s Njim, Jona je direktno neposlušan, neposlušan i emocionalan. Ne sviđa mu se Božja ideja. Preteško mu je prihvatiti je i ne sjeda mu to što Bog od njega traži, ali ni ne pretvara se da mu se sviđa. Odbija suradnju, bježi od Boga i svađa se s Njim. Ništa Mu nije prešutio. Kada Bog nakon poduljeg natezanja upita Jonu srdi li se on s pravom, Jona odgovara: 'Da, s pravom sam ljut nasmrt.' (Jn 4, 10). Jona ostaje kod svoga i Bogu objašnjava ne samo da je ljut na njega, nego da je i nasmrt ljut. Gledati interakcije između Boga i Jone divno je. Koliko je Božja pedagogija, blagost i strpljivost prema smrtno ljutome i neposlušnome Joni neumorna, oslobađajuće je.
Pexels
Daleko od toga kako čovjek Bogu ne treba uvijek iskazivati poštovanje i uvijek biti svjestan tko je On, a tko smo mi pred Njim. Samo Sveto Pismo, na primjeru proroka Jone, uči nas kako je Bog s nama spreman ući u potpuni odnos, sa svim našim osobinama, sa svim našim emocijama i sa svim našim tvrdoglavostima, te da se s tim itekako može i želi nositi. Bog radije želi sve od nas pa makar mnogo toga bilo i naše bezvezno svađanje s Njim, nego da mu dolazimo polovično, skrivajući većinu sebe pred Njim iz prisiljene pobožnosti. Ne bojmo se biti iskreni pred Bogom pa makar bili i ljuti na Njega nasmrt. Bog to može i želi podnijeti. Bogu je važnije da smo u odnosu i u komunikaciji s Njim, nego da je ta komunikacija uvijek uravnotežena i staložena. Ono najopasnije za nas je prekid komunikacije s Bogom, a ne svađa s Bogom.
Unsplash
Naš Bog je realan Bog koji želi realan odnos s nama. Osoba prema osobi, dijete prema roditelju, prijatelj prema prijatelju... Želi da u komunikaciju uđemo ravnopravno. Bog nije lako uvredljiv autoritet, nego realan partner za dijalog. Ne koristiti pune mogućnosti odnosa s Bogom znači uskraćivati si Božji odgovor na naše dileme i potrebe. Kako će nam Bog ljutnju ikada razriješiti ako je uporno od Njega pokušavamo sakriti, ako je sami pokušavamo zatomiti ili ako od Njega bježimo jer smo ljuti? Neka nam odnos s Bogom bude iskren i otvoren, što god prema Njemu osjećali u nekim trenucima, jer jedino tako možemo u njemu napredovati. Danas slavimo spomendan i samome Joni, što znači da su i njegova pregovaranja s Bogom ipak izašla na dobro. Bogu treba prići sa svime što u sebi nosimo, a ne bojati Ga se na način da mu uskraćujemo svoja stvarna stanja, jer to tek ne vodi nikamo...