Drugu nedjelju po Uskrsu sveti papa Ivan Pavao II proglasio je Nedjeljom Božjeg milosrđa
U liturgiji i u molitvama često se koriste zazivi koji se obraćaju Božjem milosrđu, poput 'Gospodine, smiluj se'. Nekako je naša potreba da nam se Bog smiluje sveprisutna što je i logično s obzirom na našu nemoć i Božju svemoć pred svim prilikama koje nas zadese. Upravo zbog tog 'jaza' između Boga i nas važno je kako gledamo na milosrđe koje trebamo, koje zazivamo i koje od Boga dobivamo.
Foto: Unsplash
Obično kada se radi o milosrđu i smilovanju na um nam prvo padaju slike nekoga u krajnjoj bijedi tko moli za pomoć, za milostinju, netko kome ćemo se preko volje smilovati i dati neku minimalnu olakšicu. Na um nam padaju grubi zemaljski suci koji se iz svojih pozicija moći nevoljko smiluju potrebitima. Najčešće kad govorimo o našem ljudskom smilovanju ono je na neki način iznuđeno i minimalno. Smilovanje i nije pojam koji često srećemo. Ako kažemo da nam se netko smilovao to najčešće znači da nas ne voli pretjerano, ali da je eto iz nekog razloga popustio pod pritiskom ili pod osjećajem morala. Naši "smilovatelji" često nisu baš dobrog raspoloženja te nisu naklonjeni prema nama i prema objektu svog smilovanja. Smilovanje najčešće znači provlačenje kroz vrlo usku pukotinu između odbacivanja, zaustavljanja i nemilosti. To tipično iskustvo jer smo navikli tako mjeriti stvari. Navikli smo kako je onaj tko traži smilovanje i milosrđe inferioran već iz same činjenice da mora tražiti nečiju samilost, jer sam ne može postići to što treba. Navikli smo i da su "smilovatelji" moćniji te kako nemaju osobitog sluha za one kojima se treba smilovati, jer da su imali ne bi ih se trebalo niti moliti da se smiluju. To su naše ljudske i ovozemaljske dinamike. To su naša iskustva, tako to među ljudima funkcionira. No može nastati problem ako na isti način gledamo na Božje smilovanje i milosrđe.
Foto: Pexels
Postoji nemalen broj ljudi koji na Božje milosrđe i smilovanje upravo tako gledaju. Ljudi koji Boga doživljavaju kao strogog suca, a čovjeka kao bezvrijednog grešnika kojemu se Bog sasvim slučajno i djelomično smiluje nakon upornih i skrušenih molbi. Razlika između Boga i nas je nemjerljiva. Božje milosrđe i Božju ljubav, te sve što od Boga tražimo i dobivamo ničime ne možemo zaslužiti niti ikada biti dostojni, ali to nije razlog da se osjećamo nepoželjnim prosjacima kad pred Njega dolazimo. Bog na nas tako ne gleda. Bog tako ne funkcionira iako često upravo to od Njega očekujemo. Očekujemo ograničeno djelovanje Božje milosti. No, to nije u Božjoj biti, to je u našim umovima i našim principima. Božji principi nisu naši principi, jasno nam je to rečeno (Iz 55, 8) samo mi to teško prihvaćamo.
Foto: Pixabay
Bog je bogat milosrđem (Ef 2, 4). Razumijemo li uvijek što to znači? Znači da Bog ne daje preko volje, da se ne smiluje preko volje na našu bijedu, On ne gubi od svoga ako nama daje, stoga Bog ni ne može davati preko volje. Bog ne daje na kapaljku i eventualno ako se odluči, kako mi često očekujemo i kako se postavljamo u svojim molitvama. Božje smilovanje i Božje milosrđe prema nama nije jadna milostinja kakvu mi inače dajemo slabijima od sebe. Božje milosrđe je, baš zato jer je između Njega i nas toliki jaz u zaslugama, svojevoljni izlazak samoga Sebe prema nama. Inicijativa je Njegova, a ne naša. To je namjerni izlazak iz Njegovog bogatstva prema našem siromaštvu. Tražiti Božje smilovanje je samo naše priznanje vlastitog siromaštva i potrebe, naše praznine kao ograničenog bića u odnosu na sve što bi moglo biti te dopuštanje Bogu da je ispuni. Bog je bogat milosrđem, bogat je željom da nas ispuni svojom puninom. No, mi to često ne razumijemo, pa tražimo i očekujemo samo nešto djelomično. Time se onda zatvaramo Bogu i punini Njegovog milosrđa i Njegove dobrohotnosti prema nama. Bilo bi vrijeme da u svom odnosu s Bogom napustimo naše dinamike i očekivanja te da se otvorimo za Božju dinamiku. Pristajemo li na takav otvoren odnos u kojem nas zahvaća punina Božjeg milosrđa i smilovanja, te Božja dinamika odnosa ili i dalje želimo kapljice Božjeg smilovanja samo na mjestima i u situacijama koje mi procijenimo za to pogodnima?