Sveti Benedikt, kojeg slavimo danas 11. srpnja, naziva se ocem zapadnog redovništva. Njegova nastojanja da organizira samostanski život bila su tako uspješna da su postala temeljem redovničkog života sve do danas
Ustroj života koji je sv. Benedikt propisao redovnicima dobro je poznata krilatica sve do danas: 'Moli i radi'. Malo je ljudi, a osobito vjernika, koji nisu čuli za taj slogan. Slogan je zaista dobar jer sažima osnove dobrog vjerničkog života na zemlji - povezanost s Bogom i brigu za napredak i funkcioniranje zemaljskog života i potreba. Osim što je dobar, slogan je i efikasan. Ukazuju na to mnoge kroz povijest vrlo uspješne redovničke zajednice i vjernička udruženja koja su ga uzela kao misao vodilju. No, kako se već pokazalo među ljudima u svim situacijama kroz povijest, nije dovoljno da je slogan dobar ili da ga je u dobroj namjeri samo propisao onaj tko je do njega došao. Važno je ne samo da se slogan vjerno slijedi, važno je ponajprije da se dobro i potpuno razumije. Na prvu bi se vjerojatno reklo da se u tako kratkoj, funkcionalnoj i jasnoj uputi i nema što puno krivo razumjeti, ali praksa nas često iznenadi.
Foto: Pexels
Osnovni problem u koji možemo upasti, i u koji vjernici često upadaju, jest taj da omjer u Benediktovoj uputi doživljavamo kao jednak, kao 1:1, moli:radi. Ne radi se ovdje o vremenskom omjeru molitve i rada. U tradiciji Crkve vidimo da je on različit za različite osobe, karizme i zajednice. Postoje aktivni i kontemplativni tipovi, koji se stoga prirodno razlikuju u vremenskom omjeru molitve i rada. I iako je važno ne zanemarivati jedno na račun drugoga, taj omjer zaista ne mora biti 1:1, što je većini ljudi ipak jasno. Postoji opasniji omjer koji možemo povodom toga gesla od sebe, od Boga i od ishoda očekivati. To je omjer da molitva i rad imaju jednaku unutarnju snagu i važnost, da pola svega ovisi o molitvi, a pola o radu, da su molitva i rad jednako 'jaki' u upravljanju svijetom, što posljedično može dovesti do toga da mislimo kako pola našeg uspjeha i polovica upravljanja svijetom ovisi o nama, a polovica o Bogu. Molitva je Božji dio i ono što prepuštamo Bogu, a rad je ono gdje mi djelujemo i dolazimo do izražaja, dio koji je nama ostavljen da s njime učinimo što mi hoćemo i što god možemo. To je vrlo opasno, no, čini se, i dosta često razmišljanje.
Foto: Pixabay
Dogodi se tako da postoje vjernici koji jako vole Benediktovo geslo, ali samo zato što im se čini da njime mogu zapravo upravljati svijetom, drugima, pa možda čak i samim Bogom. Kao da će molitvom prisiliti Boga da podrži njihov rad i ideje. Postoje i drugi koji misle da će, nakon što Bogu daju zadovoljštinu u vremenu koje su utrošili na molitvu, moći dalje činiti onako kako sami žele, možda misleći da se bore za Božju stvar i napredak, ali još uvijek onako kako oni žele i onom slobodom djelovanja na stvari i događaje koju ovdje na zemlji nalaze. Postoji i treća skupina, a to su oni koji misle da ako mole, onda moraju svojim savršenim radom i apsolutnim zalaganjem izvršiti sve zadatke koji nailaze na neki način 'opravdati' tu molitvu kako bi je Bog uslišio i popratio svojom pomoći. U suprotnome možda izgube blagoslov i propadnu jer ipak se s Bogom nikad ne zna je li zadovoljan i jesmo li dovoljno pridonijeli omjeru moli:radi da bi On bio efikasan. To je sve potpuno pogrešno i vodi zapravo u zarobljenost okvirima i mjerama.
Foto: Unsplash
Treba imati na umu da u svakom slučaju, neovisno o svim omjerima i našim naporima, jednako molitvenim i radnim, svijet neusporedivo više ovisi o Bogu nego o nama, a čini se da je to tako lako zaboraviti. 'Moli i radi' nije omjerni ili pogodbeni ugovor, gdje svaka strana mora izvršiti svoj dio ili gdje se svakoj strani garantira sloboda djelovanja i napredak u svojim okvirima. Bog ne gleda sitničavo jesmo li dobro ispunili svoj dio ugovora, bilo u molitvi ili u radu. To nije ono kako je ovo geslo zamišljeno niti tomu služi. Upravo suprotno, 'moli i radi' služi ponajprije tomu da nas otvori činjenici kako naše djelovanje na zemlji ne smije biti usmjereno samo na sebe i ispunjenje onoga što mi smatramo dobrom normom ili čak zadovoljenjem Boga na ovaj ili onaj način, da ne ovisi sve o nama i našoj efikasnosti, da naš rad, zalaganje i vidljivi uspjeh nisu konačno mjerilo stvari. 'Moli i radi' je zapravo usmjeravanje našega pogleda prema gore, prema Bogu, razumijevanje da sve naše djelovanje treba biti u odnosu s Bogom, da treba biti prepušteno i predano Bogu bez obzira na to je li savršeno ili nesavršeno, je li dovoljno efikasno ili nije. 'Moli i radi', ispravno shvaćeno, zapravo nas oslobađa brige jer nas poziva da sve što činimo stavljamo u ruke dobrog Oca, koji želi da sudjelujemo s njim u izgradnji ovoga svijeta, ali isto tako blagoslivlja naša ukupna stanja, pa čak i nemoć, ako mu dopustimo. Težište omjera u tom geslu, i općenito u našim životima, treba biti na Bogu, a ne na nama. Zato je to redovničko geslo toliko uspješno. Zato što nas otvara Božjem preobražajnom djelovanju u svemu što činimo ako ga ispravno shvatimo, a ne zato što bi nas tjeralo da više zadataka izvršimo ili više svojih ideja u životu utjeramo.