'Moli, nadaj se i ne brini se!' životni je savjet svetog Padra Pija iz Pietrelcine, poznatog i mnogima bliskog sveca. Ta rečenica zvuči tako jednostavno, gotovo i previše jednostavno da bismo je mogli uzeti kao ozbiljan životni moto. Takva izjava zaista zvuči dobro na dobar dan…
U situacijama u kojima se i nemamo oko čega brinuti, u situacijama u kojima smo ionako uvjereni u to da je Bog uz nas i da nas prati i štiti, ali u situacijama kada zaista postane teško, teško je imati i održati takav stav. Čini nam se možda ponekad i da u takvim situacijama vlastita briga i zabrinutost čak zapravo na neki način pridonose rješavanju situacije, da dodaju važnost, čini nam se možda i neodgovorno stalno razmišljati kako Padre Pio savjetuje. Logično je i da nas neke situacije zabrinu i da svojom brigom pokazujemo da nam je stalo, ne bi nas jedan svetac pozvao na neodgovornost i lakomislenost, ali što nam to onda Padre Pio zapravo svojim savjetom želi poručiti?
Foto: Unsplash
Iz iskustva znamo da ljudi u prosjeku zapravo najviše mole kada su zabrinuti, kada je nešto teško ili prijeteće nad njima, kada se nalaze u situacijama koje sami ne mogu riješiti. Često u takvim situacijama, a neki i isključivo u takvim situacijama, uzimaju Boga kao nekoga tko će im zaista smanjiti osjećaj brige. Bog nas zaista uvijek, a osobito kad ga zazovemo, želi smiriti, umiriti i pomoći nam, ali važnije od pojedinačnog posezanja za Božjom pomoći i utjehom jest ono jesmo li zaista sposobni ovo što je Padre Pio rekao koristiti kao način života. Malo je vjerojatno da je Padre Pio mislio kako samo u slučajevima potrebe trebamo moliti, nadati se i ne brinuti se. To su možda pojačane situacije gdje zaista želimo osjetiti i gdje se zaista trebamo pouzdati u Božju pomoć, djelovanje i blizinu, ali ono što razlikuje 'kampanjskog' vjernika od svetaca nije to što su sveci na neki način bolji ili pametniji od ostalih, nego to što svoj odnos s Bogom sveci žive svaki dan u otvorenosti, a ne samo ponekad u situacijama prijeke potrebe ili posebnog poticaja. Na tragu toga je i rečenica Padra Pija - radi se ipak o tome da zauzmemo općeniti životni stav, o tome da uđemo u potpun životni odnos s Bogom.
Foto: Pixabay
No nije to lako postići. Osim vjernika koji tek i pojačano mole samo kad su u potrebi, možemo često naići i na slučaj da velik dio praktičnih vjernika i redovitih molitelja radi upravo suprotno od upute svetog Padra Pija. Često puno molimo i puno se brinemo, molimo upravo zato što se brinemo, brinemo se pa zato molimo. Nema niti u tome načelno ništa loše. Bog nas i poziva da mu dođemo sa svim svojim brigama, teškoćama i nedoumicama, život zaista ponekad i jest prepun briga, ali radi se o načinu na koji se odnosimo prema tim brigama. Mi često molimo i brinemo se kao da 'vozimo' dvjema usporednim trakama, nosimo zajedno molitvu i brigu, a brigu je teško nositi. Često se posljedično osjećamo iscrpljenima, ponekad da i sami ne znamo zašto. Mnogi ljudi mole, ali i s brigom očekuju što će se zapravo dogoditi, hoće li Bog na adekvatan način reagirati i kad će to biti. Uz molitvu uporno hrane i održavaju i brigu.
Foto: Unsplash
'Jača je kap molitve nego more briga' - istinita je rečenica, samo što se mi često nekako ipak više volimo oslanjati na vlastitu brigu, možda čak i do te mjere da se gotovo osjećamo neodgovornima ako se oko nečeg naizgled važnog nismo dovoljno brinuli, pa možda i paničarili. No iluzija je to koju nam Neprijatelj nameće. Odnos s Bogom prvenstveno traži povjerenje. Thomas Merton u svojim spisima opominje da kakva nam je to vjera ako dok molimo, već unaprijed smišljamo i brinemo se o tome kakav će biti Božji odgovor. Briga je pouzdan ubojica otvorenosti u duhovnosti. Naša molitva može i proisteći iz situacije životne zabrinutosti pred nekom ugrozom, ali ključno je što ćemo tom brigom u molitvi učiniti: hoćemo li je prepustiti Bogu da od nje učini djelo svoje ljubavi i proslave ili ćemo je ljubomorno zadržati kao uteg koji ničemu drugom ne prepušta svoje mjesto.
Foto: Pixabay
Svi se divimo Padru Piju, čiji spomendan danas slavimo, kao velikom svecu i velikom priznatom čudotvorcu. Možda mislimo da je imao neke posebne vještine i sposobnosti kojima je posredovao čuda, da je bio bolji i drugačiji od nas, no zapravo se u suštini radi o tome da je i živio ono što je govorio. Moli, nadaj se i ne brini se! Kada zaista naučimo prepustiti svu svoju brigu Gospodinu, moći ćemo se i mi otvoriti Božjem djelovanju poput Padra Pija. Briga više neće stajati između nas i života u slobodi Božjeg djelovanja.