U vrijeme kada liturgijski slavimo neposredne istine vezane uz Isusovu smrt i uskrsnuće pojačano nam se u sjećanje stavljaju likovi i događaji koji su u tim trenucima bili prisutni i imali neku ulogu
Iz pozicije našeg današnjeg ukupnog znanja o Isusovoj smrti i uskrsnuću, a osobito iz vjerničke perspektive uporno nas šokira i zbunjuje Judina izdaja Isusa, ako ništa drugo onda kao izdaja povjerenja koje mu je ukazano odabirom u bliski krug suradnika. Još da je Isusa izdao netko slučajan tko ga je kratko poznavao, mogli bismo to pripisati nekakvoj slučajnosti i nedovoljnoj povezanosti i upoznatosti s Isusom i njegovom ulogom i djelovanjem te bismo to lakše prihvatili i razumjeli. Također iz same ljudske perspektive, ako nakratko činjenicu tko Isus jest stavimo sa strane, Judina izdaja je uznemirujuća, jer izdati prijatelja, izdati nekoga tko ti vjeruje i tko ti se povjerava ružno je i zastrašujuće svima koji o tome slušaju. Uza sve to dodatno je teška izdaja Boga.
Foto: Pixabay
No, osim same činjenice da je Juda izdao Isusa još nam je možda strašnija spoznaja da je Juda to planirao, da to nije bio rezultat spontanog trenutka slabosti ili pritiska sa strane koji je završio kobno prije nego što je o tome imao priliku dublje razmisliti. U evanđelju jasno piše da je Juda, iako ne znamo s kojim točno motivima, ali svjesno i namjerno izdao Isusa. Štoviše piše da je tražio priliku da ga preda (usp. Mt 26, 16). Tražiti priliku da ga preda implicira da treba postojati svjesni plan izdaje. Svakako ćemo se svi složiti da je Judin postupak na više razina zaslužan zgražanja i sablažnjavanja, možda osobito ovaj dio koji implicira predumišljaj. Predumišljaj izdati Isusa. Toliko smo ponekad zgroženi Judinim postupcima da smo skloni poput Petra misliti i govoriti kako mi ne bismo nikada ništa takvo učinili, niti izdali niti zatajili, niti išta slično (usp. Iv 13, 26-38)
Foto: Pexels
Iako je naše zgražanje iskreno kao i naša namjera da se distanciramo na sve načine od stavljanja našeg odnosa s Bogom pod upitnik, kao što je to bila i Petrova namjera, ipak je dobro provjeriti jesmo li možda u opasnosti da ponovimo iste pogreške koje su dovele do izdaje i zatajenja u evanđelju. Zgražajući se nad Judinim planom da izda Isusa može se dogoditi da propustimo provjeriti imamo li i mi možda sličan plan. Vjerojatno ćemo odmah jasno odbaciti tu ideju i reći da nemamo, ali do izdaje ne dolazi samo svjesnom odlukom za zlo unaprijed, sjeme izdaje je prvenstveno nepovjerenje i nepotpuno predanje. Malo je vjerojatno da je Juda od početka bio izdajnik i osoba okrenuta protiv Isusa, te da je među apostole ušao s tom namjerom. Vjerojatno je imao neka očekivanja od Isusa te se do određene mjere založio i žrtvovao na svom putu s Isusom u želji da bude dobar učenik, zato je logičnije vjerovati da je odluka za izdajom došla kasnije. Ne znamo kako se to konkretno odigralo, ali nije niti bitno, bitna je priroda odnosa koja je do toga dovela. Juda Isusu nije u potpunosti vjerovao, zbog toga je u određenom trenutku podvukao crtu i odlučio se za plan svjesne izdaje. Imao je vjerojatno određenu granicu o tome koliko je daleko u slijeđenju Isusa bio spreman ići, iza te granice njegova lojalnost i poslušnost Isusu je prestajala ili presušivala i to je vjerojatno dovelo do izdaje.
Foto: Pexels
Zapitajmo se stoga imamo li i mi svoju granicu do koje Isusu vjerujemo i do koje smo spremi za njim ići? Koje zapovijedi nam se možda čine previše teške, gdje planiramo odustati i napraviti kompromis, nagoditi se s Neprijateljem? Judina izdaja čitana u evanđelju čini se strašnom, ali ona je samo prototip vrste odnosa kakav možemo imati s Gospodinom. Poriv da ga slijedimo, ali da vučemo vlastite granice o tome gdje ćemo prestati činiti ono što on kaže i zahtijeva od nas jer nam se možda čini nebitno, apsurdno, preteško ili kontraproduktivno, znači imati plan za izdaju, znači svjesno već sada znati da ćemo u toj točki radije uzeti trideset srebrnjaka i napustiti zahtjeve evanđelja nego ostati vjerni onome na što smo pozvani. Ispitajmo se o tome na vrijeme.