Bliže Tebi – Planiranje unaprijed

U današnjoj atmosferi opće nesigurnosti na mnogim područjima često se postavlja pitanje opravdanosti planiranja unaprijed ili značajnog dugoročnog ulaganja u nešto što je možda krajnje neizvjesno…

Krajem godine u liturgiji se pred nas stavljaju teme o završetku svijeta i vremena što nas može dovesti do onog popularnog pitanja: Što bi ti učinio/la da znaš da će uskoro doći kraj svijeta? Najčešći odgovori uglavnom se tiču napuštanja svakodnevnih briga i opće obustave svakodnevnih životnih aktivnosti. Da znamo da uskoro dolazi kraj svijeta, vjerojatno bi na prioritetu znatno izgubila velika količina dosadnih zadataka koji čine našu svakodnevicu. Za mnoge bi odlazak na posao ili održavanje nekih odnosa i obzira također izgubili važnost. Neki bi napustili sve nebitno da se mogu više posvetiti onome što smatraju bitnim, dok bi drugi jednostavno napustili sve da se mogu uhvatiti za još ono malo preostala uživanja u stvarima onakvima kakve jesu.


Foto: Pexels

No, nije potrebno razmišljati o kraju svijeta da bismo značajno promijenili način na koji ulažemo vrijeme i energiju, ni način na koji razmišljamo o stvarima koje nas okružuju. Osobito u današnjoj atmosferi opće nesigurnosti na mnogim područjima često se postavlja pitanje opravdanosti planiranja unaprijed ili značajnog dugoročnog ulaganja u nešto što je možda krajnje neizvjesno. Isplati li se započeti novi projekt, kupiti kuću ili auto, uložiti u nešto što će se isplatiti tek za nekoliko godina? Često se može čuti izjava u smislu: da smo znali unaprijed kako će se stvari odviti ili da smo znali da nešto neće donijeti planirani rezultat, ne bismo to nikada učinili, ne bismo se trudili, ne bismo ulagali, ulagali bismo u nešto drugo ili uopće ne bismo ulagali ni u što. Često nam je žao i vremena i truda kad se ono oko čega smo se trudili razruši ili kad nema efekta.


Foto: Pexels

U čovjekovoj je prirodi da bude racionalan i efikasan, što samo po sebi uopće nije loše. Naime, kad bismo znali što nas očekuje u budućnosti, to bismo, kao razumska bića koja žele djelovati smisleno, svakako uključili u svoje planove. No nije nam dano stvari unaprijed znati. Vrlo rijetko znamo ishod svoji akcija, zapravo – ne znamo ga nikad. Iako u svakodnevnom životu imamo osjećaj kontrole i predvidivosti, jer se stvari uglavnom odviju na neki ustaljen način, mi nikad nemamo nikakvu jasnu potvrdu da će i ubuduće tako biti. Vidimo to na mnogim primjerima, činjenica da smo jutros ustali kao i svaki drugi dan ne znači da nam se u bilo kojem trenutku ne može dogoditi nešto nepredviđeno na osobnoj ili široj razini, postoje mehanizmi iznad nas koje nemamo nikakvog načina kontrolirati. To što smo jutros ustali zdravi ne znači da ćemo ostati zdravi do večeri, to što smo predvidjeli određeni tijek dana ne znači da on ne može biti prekinut, to što smo živi danas ne znači da ćemo biti živi i sutra, sve ako nam je i svakodnevni život monoton i predvidiv.


Foto: Pexels

Mi bismo voljeli imati potvrdu toga kakav će tijek stvari biti da bismo tome prilagodili svoje ponašanje, ali tu potvrdu nemamo, kao što ne znamo ni kada će biti kraj svijeta. Može nam se to činiti nefer, osobito ako nismo bili upozoreni na neke gubitke, ali iako mi gledamo na stvari racionalno, racionalnost i efikasnost nisu mjerila po kojima ćemo mi biti mjereni niti su mjerila po kojima se stvari odvijaju. Od nas se, suprotno našem očekivanju, ne traži da stvari napravimo najefikasnije što možemo i da vrijeme rasporedimo najbolje izvedivo u odnosu na cjelokupan ishod. Od nas se traži samo da smo uvijek raspoloživi za ono što je dobro i da činimo dobro. Da uvijek planiramo u smjeru dobra, pa i u malim i svakodnevnim stvarima. O tome govori i Isus u prispodobi o dobrim i lošim slugama (Lk 12, 35-48). Slugama iz prispodobe nije dano da znaju kada će gospodar doći jer to za njih i njihovu ulogu zapravo uopće nije bitno, nego je od njih jedino traženo da savjesno izvršavaju svoje zadatke i one zadatke koji pred njih dolaze bez obzira u kojoj fazi ih gospodar zatekne kada se vrati. Gospodaru je, čini se, manje stalo do završne faze i savršenosti pojedinih zadataka nego do sluga na koje se može osloniti kao na one koji su uvijek voljni raditi za njega. Riječ je uvijek o odnosu, a manje o vidljivu rezultatu.


Foto: Pexels

Tako i u svijetu nesigurnosti, osobne i globalne, na nama nije da grčevito pokušamo postupiti na najisplativiji mogući način i da sebi pokušamo osigurati što ugodniji put, nego da uvijek budemo raspoloženi odgovoriti na poziv dobra, što vrijedi i u odnosu na kraj svijeta. Samo tako možemo biti sigurni da smo dobro iskoristili vrijeme koje nam je preostalo.

Povezani članci
Nedjeljno jutro - Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje

Nedjeljno jutro - Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje

Nedjeljno jutro – Ova je sirota ubacila više od svih

Nedjeljno jutro – Ova je sirota ubacila više od svih