"Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" (Lk 1, 45), riječi su koje je Elizabeta uputila Mariji, nadahnuta Duhom Svetim, pri njihovom susretu nakon navještenja
Zaista Marija jest blažena što je povjerovala anđelu, a povjerovala mu je nešto dotad neviđeno, u njezinom slučaju i bez presedana, no povjerovala mu je samo na riječ. Nama je možda lako gledati na taj događaj iz sadašnje perspektive, iz današnjih saznanja o Mariji i Isusu, kao i o cijeloj povijesti spasenja. Marijin pristanak nam se čini sasvim logičnim. Uzmimo u obzir kako Marija ništa od onoga što mi danas znamo, u tom trenutku nije znala, i upravo zato je blažena. Ona je usprkos onome što su govorila dotadašnja saznanja, okolnosti i ograničenja nametnuta vremenom, kulturom, situacijom i svim drugim faktorima, ipak povjerovala u ono što joj je Bog preko anđela govorio i nudio kao opciju suradnje i životnog poziva. To povjerenje učinilo ju je blaženom, baštinicom Božjeg obećanja.
Barbara Klepo
Marija je u potpunosti mogla odgovoriti na taj veliki zadatak vjere i apsolutnog povjerenja jer je bila bez istočnoga grijeha. Opet, treba ponoviti kako Marijina posebnost nije nešto što je odvaja od nas, kao ni od naših iskustava i poziva na sudjelovanje u Božjem naumu spasenja. Ona nam je samo savršeniji i jasniji putokaz onoga što i nas čeka i očekuje, što i mi možemo i trebamo zadobiti, svatko na svom životnom putu. Marija je putokaz i put koji trebamo slijediti, a ne nedostižni ideal kojemu se samo trebamo diviti.
Poput Marijinog i naš se život sastoji od mnogih situacija u kojima se od nas traži povjerenje u Božje obećanje koje ne razumijemo, ne vidimo. Ponekad nam se čini nemoguće ili neizgledno s obzirom na situaciju. Jesmo li svjesni kako kroz sve te situacije kroz koje prolazimo mi i svijet, Božja obećanja izrečena Mariji svejednako stoje i odnose se i na sve nas? Božja riječ da će onaj koga će ona roditi spasiti narod svoj ne odnosi se samo na Mariju u tom trenutku, kako bi samo ona bila blažena što je to povjerovala, odnosi se na sve nas, svi mi smo taj narod i to još uvijek stoji. Možda nam se osobno ne ukazuje anđeo s direktnim porukama u kojima se od nas traže izvanredne stvari, jer tko zna kako bismo takve situacije uopće podnijeli, koliko god ponekad priželjkivali jasnoću Božjeg govora kada ne znamo što nam je činiti. No, i bez dodatnih izvanrednih objava, naš život i naša vjera prepuni su tog istog Božjeg govora. Marija je samo bila prva koja je neke od tih rečenica čula, a neke nije niti čula prva, jer Bog nam se svima obraća kroz mnogo stranica Svetog Pisma, Starog i novog Zavjeta. Sve što je Bog ikada rekao, sve što je zapovjedio, obećao, upozorio, ohrabrio, odnosi se i na Mariju i na nas.
Unsplash
Sveto Pismo prepuno je poziva, uputa i obećanja. Crkva ih, osobito kroz liturgiju, stalno donosi pred nas. Pitanje je koliko mi u svom konkretnom životu te Božje riječi imamo na umu i koliko u njih vjerujemo čak i onda kada nam situacije u kojima se nalazimo govore suprotno, kada zbivanja u našem životu ili u cijelom svijetu izgledaju potpuno drugačije? Vjerujemo li i tada još uvijek kako će se ispuniti ono što nam je rečeno od Gospodina ili se utječemo drugačijim mislima i procjenama? Jer rečeno nam je, ne možemo zaista reći da nije. Ne postoji čovjek na zemlji kojemu Božja riječ nije svejednako upućena kao što je bila upućena Mariji, Josipu, apostolima ili bilo kome od svetaca. Ništa se manje Bog ne obraća i nama i to na mnogo stranica, s mnogo uputa, s mnogo utjehe, s mnogo ohrabrivanja.
Unsplash
Hoćemo li biti blaženi na kraju ovisi o nama, a ne o Bogu. Često se postavljamo kao da je blaženstvo nešto što Bog daje samo onim odabranima koji mu se svide. Često mislimo kako se blaženstvo odnosi samo na materijalno blagostanje i ispunjenje nekih naših želja, ali ako bolje pogledamo nije Marija blažena zbog toga što je Bog nešto učinio. To što je blažena ne znači niti da je zadobila ispunjenje svih materijalnih uvjeta koji su pogodni. Marija je blažena jer je ona povjerovala, ona je odlučila vjerovati Božjoj riječi i obećanju, te tako živjeti usprkos situaciji, okolnostima i onome što se smatralo vjerojatnim i izglednim. To joj je promijenilo život. To joj je dalo mir.
Isto tako moć i odluka da vjerujemo Bogu je kod nas, bez obzira na okolnosti. Bez obzira na životne uvjete Božja obećanja stoje. Hoćemo li biti blaženi koji vjeruju ili pak nekakvi drugačiji, na nama je da odlučimo.