Riječ koja može imati različite konotacije. Mogu biti pozitivne, a mogu biti i negativne. Ovisno o našim prethodnim iskustvima različito ćemo doživjeti taj pojam i različito ćemo i sami reagirati na činjenicu da trebamo ili želimo tražiti pomoć
Kad razmišljamo o davanju i primanju pomoći, na um nam najčešće dolaze bespomoćni kojima treba pomoći, koji ne mogu sami, umjesto kojih nešto treba napraviti. Možda je ta slika razlog zašto se i sami često bojimo ili oklijevamo tražiti pomoć. Naša ljudska pružanja i očekivanja pomoći nisu uvijek na razini. Ponekad kad tražimo pomoć, očekujemo da nam ta druga osoba riješi cijelu stvar. Dok smo bili djeca, pomoć od strane roditelja značila je ukupno preuzimanje i rješavanje cijelog problema. Ponekad nam je to možda odgovaralo, ponekad zaista nije pa smo zato možda i zbunjeni u odnosu na naša shvaćanja i očekivanja pomoći.
Foto: Unsplash
Često primjećujemo kako ljudi idu u te dvije krajnosti ili da iskazuju potpunu bespomoćnost kad su potrebni pomoći ili da odbijaju svaku pomoć u strahu da će biti nešto dužni ili da će im se oduzeti ingerencija i samostalnost nad onime za što su tražili pomoć. Kad se govori o Božjoj pomoći vidimo da se ponavljaju slični obrasci, neki odbijaju Božju pomoć jer misle da će njome biti zarobljeni, neki oprezno traže pomoć kao da nisu sigurni smiju li. dok se neki pak prepuštaju osjećaju da je i Bog dužan reagirati kako i kad oni zažele i umjesto njih. Danas uz blagdan Marije Pomoćnice dobro je razmisliti o pomoći, kakvu nam točno pomoć Bog nudi i kakvu to točno pomoć od nje, od svetaca i od Boga treba očekivati. Postojanjem današnjeg blagdana Crkva nam želi skrenuti pozornost da nam Marija, sveci i Bog jesu pomoćnici, ali kako da na tu pomoć gledamo?
Foto: Unsplash
Riječ pomoć u sebi u osnovi nema takve konotacije kakve mi iskustvom u nju donosimo. Nekome pomoći znači sudjelovati u zajedničkom cilju. Znači zajednički i obostrani trud u određenom smjeru. Nekome pomoći znači podržati njegova nastojanja, znači da ono što on radi ima svoju vrijednost, da je važno podržavanja. Ako nekoga ne volimo ili ne podržavamo nećemo mu pomagati. Pomoći u najjednostavnijem i najčišćem obliku znači nekome dati ono što mu je potrebno kako bi dalje nastavio samostalno, jer želi i jer može i sam sudjelovati u procesu, svaka pomoć koja drugoga čini inferiornim ili ovisnim i nije baš najsretniji oblik pomoći. Ponekad su ljudi potrebni i takve apsolutne pomoći, osobito u odnosu na Boga i svecei jer ponekad, u nekim situacijama zaista sami ne možemo baš ništa učiniti jer nas apsolutno nadilazi, ali i takvu pomoć je potrebno primiti uz svjesnost o tome Bog nas ne želi učiniti inferiornima. Bog nas želi učiniti svojim suradnicima i zato se stavlja u poziciju našeg pomoćnika, biti nekome pomoćnik znači dati onome drugome da sudjeluje i da bude aktivan izvršitelj, odnos pomoći ispravno shvaćen uključuje dvije aktivne strane.
Foto: Pixabay
Generalno Bog, sveci, Marija nas žele podržati, zato se nude kao pomoćnici, kao oni koji će se zauzeti za našu stvar, uložiti svoje resurse u našu stvar. Pomoć ne znači samo da smo mi bespomoćni i da nam se samo treba smilovati, znači i da smo sposobni i sami učiniti nešto, nastojati prema nečemu, a da nam je netko, u ovom slučaju Bog i sveci spremni pomoći, spremni su priložiti svoje mogućnosti tamo gdje naše mogućnosti prestaju. Bog se ne nameće, Marija se ne nameće, ali nude svoju pomoć u onoj mjeri u kojoj nam je potrebna, manje ili više ovisno o situaciji. Često upravo zbog nerazmjera mogućnosti Boga gledamo kao nekoga pred kim smo samo inferiorni tražitelji usluga, ali to nije Božja dinamika, Božja dinamika je dinamika suradnje i dostojanstva, zato ne bojimo se od Boga i od Marije i od svetaca tražiti pomoć, jasno i odgovorno i ne bojimo se uzeti Boga i Mariju i svece ne samo kao pomoćnike nego i kao suradnike koji se s nama međusobno uvažavaju u zajedničkom nastojanju prema dobru.