Božić je blagdan uz koji vežemo ugodnost…ugodan je to blagdan, sve uz njega povezano najčešće je ugodno i u našim umovima idealno
Često ga uređujemo po svojoj mjeri, često ga i doživljavamo po svojoj mjeri, sve u vezi njega je romantično i simpatično: jaslice i mali Isus i Marija i Josip i životinje i put u Betlehem i štalica…baš sve. Božić zaista jest blagdan radosti i ljepote, ljepota je u Božjem dolasku na svijet, ljepota koja nadilazi mnoge naše teškoće i nesavršenosti. No, tu ugodnost Božića skloni smo nekritički prenositi na sve povezano sa realnim okolnostima Isusovog dolaska na svijet. Ne bi to bio problem da realne okolnosti Isusovog rođenja nisu nešto što nam je duboka poruka o vlastitoj duhovnosti i općenito o Božjem djelovanju u ovom svijetu. Kristov dolazak na svijet prototip je načina na koji se On i danas želi u nama i kroz nas utjeloviti, prototip je duhovnog puta. Stoga, ispravno razumjeti okolnosti u kojima su se našle osobe prisutne oko Isusovog rođenja znači ispravno prepoznati i postaviti se u odnosu na Božje planove i u našim životima, osobito u situacijama kada ne razumijemo Božje planove i kada su oni neuobičajeni. Bog nam svoje načine djelovanja otkriva kroz svetopisamska izvješća i tekstove, oni nisu samo lijepa i pobožna uspomena, već živi putokaz za naš duhovni život.
Pixabay
Svi smo tako skloni romantično promatrati Mariju kao izabranu i povlaštenu u tome da joj je Bog povjerio da bude majka Spasitelja. Bog joj objavljuje radosnu i neočekivanu vijest da je odabrana za nešto veliko, za nešto Božje, za nešto odgovorno. Odlično, rekli bismo vjerojatno, dalje je sve išlo lako… Imamo osjećaj da je dalje sve bilo lako, iako načelno znamo da je bilo i teškoća, zar ne? Mislimo: Bog je bio prisutan i sve je bilo super, znamo sve zanimljive dijelove priče i možda se uhvatimo kako simpatično gledamo na stvari u vezi Isusova rođenja, a onda isti takav princip očekujemo i primjenjujemo na sebe. Čim se nađemo pred velikim i Božjim zadatkom i čim se odlučimo sudjelovati u nečem takvom što je za Boga, očekujemo poseban tretman i da sve bude u svakom trenu „romantično“. No, ako nije tako počnemo propitivati i sebe i Boga i zadatak. Ako slučajno primijetimo da nešto radimo za Boga odmah očekujemo da Bog osigura svaku moguću ugodnost, za sebe i za nas ili barem da teškoće budu minorne i simpatične. Logično je to od nas…
Pixabay
Logično je, ali je li i realno i je li i Božje? Da se nama slučajno Bog objavio i rekao nam da se želi kod nas ponovno utjeloviti i roditi kao malo dijete, dvije stvari bismo vjerojatno učinili: osigurali bismo sve najbolje uvijete za novorođenče koje možemo smisliti i od Boga bismo očekivali da pritom surađuje i da nam osigura mir da to mognemo provesti, jer ipak provodimo njegovu stvar i puno toga dajemo od sebe, zar ne? Također, ako se stvari ne bi odvijale po planu bili bismo frustrirani. No, je li se to tako u stvarnosti i u prototipu dogodilo? Je li Mariji bilo dopušteno da išta isplanira i da išta pripremi kako je htjela? Bi li Marija izabrala porod daleko od doma i u štali da je mogla birati i da se njoj prepustilo planiranje? Je li Mariji bilo u to vrijeme osigurano mirovanje i odmor koji bismo mi i sva logika svijeta jednoj trudnici s tako važnim djetetom propisali? Je li išta bilo onako kako je Marija kod navještenja mogla zamisliti? Je li išta bilo onako kako bismo mi to proveli u djelo?
Pixabay
Bog je doista pazio na svaki detalj kod Isusovog rođenja to je neupitno, ali pazio je da detalji budu u skladu s onim što nam je On htio poručiti i s onim što je On htio provesti za naše spasenje, a ne da budu u skladu s onim što se nama čini logičnim i prikladnim načinom da se nešto izvrši. Bog se doista pobrinuo za Mariju i za svetu obitelj te za svoj naum na čudesne načine, no važno je naglasiti kako su se Marija i Josip prvenstveno stavili Bogu na raspolaganje, a nisu očekivali da Bog bude njima na raspolaganju da provedu ono što su oni zamislili kao ispravan i dostojan način te put Božjeg dolaska na svijet i služenja Bogu. Božji put dolaska na svijet i tada i sada, nije put naših standarda i isključivo naše ugodnosti, ali je put koji i prepreke i neobičnosti može svojom ljepotom i radošću učiniti ugodnima i posebnima kao što je čitava božićna priča za nas i za svetu obitelj. Iz toga proizlazi radost Božića, a ne iz onoga koliko je naš plan i naša zamisao o tome i pri tome ostvarena. Imajmo to na umu kroz pripremu za proslavu Božića, ali i kroz naš ukupni duhovni i životni put.