Sveta Monika slavi se sutra, u subotu 27. kolovoza. Ona je majka svetog Augustina, biskupa, crkvenog oca i općenito jednog od poznatijih svetaca, koji je svojom ličnošću i djelovanjem na mnogo načina pridonio Crkvi, ali i teološkoj i duhovnoj misli toga doba, pa sve do današnjih dana
Biti majka takve ličnosti zvuči idilično, no mnogi znaju kako je njezin život, a osobito suživot s njezinim sinom, bio sve samo ne lagan i prestižan. Naime, poznato je kako se sveti Augustin obratio tek kasnije u životu. Za majku, koja je cijeli život bila odana vjernica, njegova lutanja, nemoralan život te slijeđenje krivih nauka i pomodarstva onoga doba, bili su izvor muka i frustracija. Onima koji su bar malo upoznati sa životom svetog Augustina, a posljedično i svete Monike, poznata je činjenica da je sveta Monika za obraćenje svog sina molila tridesetak godina. Nadalje je poznato i da je bilo trenutaka u kojima je bila toliko frustrirana upornim lutanjem svoga sina da se jednom na granici očaja obratila svetom Ambroziju biskupu moleći ga da nešto, bilo što, učini dok joj se sin nije u potpunosti izgubio u svojim opasnim lutanjima i odbijanju suradnje.
Foto: Pexels
Sveti Ambrozije, s jedne strane i razumno svjestan jačine Augustinove samovolje, pred kojom se objektivno nije moglo puno s ljudske strane učiniti, na to joj je odgovorio da neka se ne brine i neka nastavi moliti jer sin tolikih suza ne može propasti. U tom trenutku vjerojatno uopće nije bilo ugodno biti u poziciji svete Monike, to više što sveti Ambrozije naizgled nikako konkretno nije pomogao.
Od tog događaja prošlo je još vremena do Augustinova konačnog obraćenja. Sveta Monika se najčešće uzima kao primjer strpljivosti, čekanja i ustrajne moliteljice, što je ona svakako bila, ali možda nam samo površinsko gledanje na nju, kao na ženu koja je dugo čekala da Bog reagira, ne daje pravu ili ispravnu sliku cijele stvari. Gledati svetu Moniku kako moli i pati zbog Augustinova lošeg ponašanja, često zbog toga i na rubu snaga, a možda ponekad i vjere, teško je i može nas uplašiti. Ako je tako bilo s njom, tko zna koliko i neke naše nepovoljne situacije mogu trajati dok se konačno nešto ne dogodi! Svetu Moniku je ipak ispravnije i zdravije promatrati kao aktivnu sudionicu u procesu, iako možda ni ona sama sebe nije u nekim teškim i frustrirajućim trenucima tako doživljavala, iako se ponekad možda činilo da sve stoji godinama i da proces uopće ne postoji.
Foto: Unsplash
'Proces' je riječ koja u našem suvremenom mentalitetu gotovo i ne postoji ili, ako već postoji, onda volimo da su procesi što kraći. Volimo gledati ubrzane video montaže nekih procesa na internetu, volimo kada su stvari 'instant'. Često bismo tako htjeli i u duhovnosti. Mi se pomolimo, stvari se dogode i svi sretni. Bojimo se dugotrajnog, a iskreno nemamo više ni jasan osjećaj za dugotrajno niti za proces. Često živimo daleko i od prirodnih procesa.
Svatko tko je ikada imao svoj vrt može lakše razumjeti što sve proces uključuje. Da bismo dobili mjericu povrća, kakvu u roku nekoliko minuta, za nekoliko desetaka kuna kupimo u dućanu, potrebno je nekoliko mjeseci i nekoliko sati ukupnog rada u raznim fazama. Sve u prirodi je proces i da bismo zaista mogli reći kako smo uzgojili svoje povrće, potrebno je pristati na taj proces, ući u taj proces i proći taj proces. Uložiti, možda i puno! Tako je i u duhovnosti. Augustinovo obraćenje nije bilo po principu dugotrajne neefikasnosti molitava, pa onda naglog obraćenja kad se Bogu svidjelo. Nije da se tih tridesetak godina nije ništa događalo ili da je Monikina molitva bila 'na čekanju'. Augustinovo obraćenje bio je dugačak proces u kojem je sveta Monika imala važnu ulogu, vjerojatno i ključnu, iako vidimo da i sama ponekad nije bila svjesna tog procesa i da su situacije zaista izgledale teško i bezizlazno.
Foto: Pexels
Kada nešto jako želimo i kada se radi o nečem što nam je važno, teško nam je podnijeti duljinu čekanja i često se brinemo za ishod. No važno je, prevažno, da razumijemo kako su sva naša nastojanja u duhovnosti dio procesa, kako molitva nije 'efikasna' ili 'neefikasna', ili 'zasad neefikasna', nego da sve što smo ikad uložili, ulazi u proces i da smo samim svojim zalaganjem postali dijelom tog procesa.
Kod Boga nema izgubljenih molitava ili molitava na čekanju. Bog ne ostavlja stvari 'na čekanju' ni trenutka dulje nego što je potrebno, već sve što ulažemo koristi kako bi proces što kvalitetnije napredovao. Zato se ne bojmo neumorno ulagati u Božju stvar i kada ne vidimo direktan napredak ili smisao, jer Bog ne samo da će svakako upotrijebiti naš trud, nego nikada ne znamo u kakvom velikom djelu sudjelujemo, čak i ako odmah ne vidimo jasne plodove svog truda ovdje na zemlji.
Sveta Monika nije još dugo živjela nakon Augustinova obraćenja, ali njezin život i život svetog Augustina, kao i plodovi procesa u kojem je sudjelovala,jasno se ipak vide na zemlji i svakako se protežu u vječnost.