Sveta Marija Magdalena čiji je spomendan sutra svima je poznata, ali u tradiciji i kulturi nemalo puta krivo interpretirana…
Svesti Mariju Magdalenu samo na bludnicu i raskajanu grešnicu kao što se to često čini nije evanđeoski, jer evanđelja zaista ne govore ništa pouzdano na temelju čega bismo joj tu ulogu mogli pripisati. No svakako govore mnogo toga o njezinom odnosu s Isusom, o njezinom odnosu s Bogom zbog čega nam je ona uzor i primjer. Sveta Marija Magdalena jasno se spominje 13 puta u Svetom Pismu (Mt 27, 56; Mt 27, 61; Mt 28, 1; Mk 15, 40; Mk 15, 47; Mk 16, 1; Mk 16, 9; Lk 8, 2; Lk 24, 10; Iv 19, 25; Iv 20, 1; Iv 20, 11; Iv 20, 18) te izgovara 5 rečenica. Sama ta statistika znači da je ona važan svetopisamski lik i da iz njezinog iskustva puno možemo naučiti.
Foto: Pixabay
Marija Magdalena prvenstveno nam upada u fokus kao ona koja je Gospodina tražila na uskrsno jutro, to je najduži i najjasniji svetopisamski izvještaj u kojem se ona direktno spominje i u kojem izgovara sve svoje rečenice. Često bismo voljeli znati više o njoj i o njezinim okolnostima života, ali vjerojatno smo već imali prilike naučiti da Sveto Pismo najčešće tako ne funkcionira, Sveto Pismo nam daje samo ono što je bitno o toj osobi, samo ono što je temeljno, vječno i što odgovara na njezina i naša vječna pitanja, samo ono što je odnos prema Bogu i stvarnosti. To je način na koji taj tekst trebamo promatrati, kao ukupni manifest Marije Magdalene, ukupno otkrivanje i kulminaciju istine njezinog bića i njezinog odnosa s Bogom. Pitanje traženja Isusa na uskrsno jutro nije samo pitanje hrabrosti jedne žene koja je osjećala veliku privrženost nekome tko joj je bio važan i nekome tko joj je puno dobra učinio, spasio život. Previše je to ovozemaljsko gledanje na Mariju Magdalenu koje onda nerijetko i završi u ovozemaljskim fantazijama o njezinoj ulozi, njezinoj ličnosti, njezinim motivima i ishodima. Takav isključivo sentimentalni način gledanja zapravo je pomalo uvredljiv prema ženama i ženskom etosu općenito kao i prema Božjoj Riječi koja nam taj izvještaj i donosi. Božja Riječ nije sentimentalni roman, a žena u svojoj biti nije samo sentimentom vođeno i zavisno biće. Marija Magdalena u tom izvještaju više pokazuje ono što papa Ivan Pavao II. u svojem pismu ženama iz 1995. godine naziva ženskim genijem. Ona na temelju svog dotadašnjeg iskustva vođena intuicijom svoje ukupno osobno iskustvo, a time i ukupno ljudsko iskustvo dovodi do kulminacije. Ono što nam Marija Magdalena preko svog osobnog iskustva zapisanog u Ivanovom evanđelju poručuje i ono što nam Bog preko njezinog iskustva poručuje važno je.
Foto: Pixabay
Sveta Marija Magdalena Isusa traži u trenutku kada je jasno da on mora biti ili Bog ili nitko. U svojoj ljudskoj logici očekuje ga naći i iskazati mu privrženost i zahvalnost zbog onoga što je za nju učinio pa makar bio i mrtav, makar se ispostavilo i da je nitko. No vjerovati da ju je samo zemaljska logika na uskrsno jutro dovela tu, bilo bi manjkavo, jer dovela ju je i intuitivna, nadnaravna spoznaja da je on zaista Bog. Posve je jasno da jedino nadnaravni rasplet situacije može zadovoljiti njezino traženje, naći i uzeti Isusa mrtvog tek je djelomična i zapravo nikakva utjeha. Kakvu utjehu imamo kada nekoga pokopamo, osim utjehe da znamo gdje mu je grob? Čovjeku je potrebno više od onoga što mu zemaljske zakonitosti i mogućnosti sugeriraju. U krajnjim situacijama njegova bića čovjeku je potreban Bog. Traženje Marije Magdalene tako je zapravo preslika i prototip ukupnog ljudskog traženja Boga i Smisla.
Foto: Pixabay
Marija Magdalena je u Isusu za njegovog zemaljskog života iskusila Boga, u Isusu je doživjela Boga jer Isus jest Bog i zato se sve njezino traženje svodi i usmjerava na to da Isusa, koji je na zemaljski način iščeznuo iz njezinog iskustva, ponovo pronađe. Svakome je jasno da se među mrtvima ne može ponovo pronaći život. Upravo taj element proširuje potragu Marije Magdalene dalje od samih konkretnih okolnosti. Marija Magdalena traži život, traži temelj, traži ono što prožima sva njezina dosadašnja iskustva i daje im smisao. Ona ne traži Isusove zemaljske osobine i datosti već traži njegov Duh. I sam Isus to potvrđuje kada ju potiče da se ne zadržava s njim, nego da ide dalje i javi drugima što je vidjela i čula (Iv 20, 17). Razumjeti da su najdublje čežnje našega bića zapravo u Bogu, razumjeti da se svaka naša zemaljska traženja ljepote, dobrote, mira, ravnoteže, uspjeha, situacija, osjećaja i oblika zapravo svode na težnju za Bogom jer Bog jest izvor i počelo svega toga najvrjednije je što možemo naučiti iz iskustva Marije Magdalene. Sve ono čemu je biće Marije Magdalene cijeli život težilo, sve ono čemu svako ljudsko biće teži u situaciji Isusove muke i uskrsnuća konkretiziralo se u taj evanđeoski izvještaj. Marija Magdalena tražila je Isusa, tražila je Boga koji ne umire i sve što on jest i što on daje. Tražila ga je u svom životu prije obraćenja, tražila ga je i slijedila za Isusovog zemaljskog djelovanja, tražila ga je u grobu, među anđelima, kod vrtlara, u svakom svom danu i u svakoj svojoj akciji i težnji, sve dok joj se on nije konačno objavio u punini svoga identiteta. Ništa osim neumrlog Boga ne može našu težnju za životom podržati i našu tugu za gubitkom prekinuti.
Foto: Pixabay
Naše težnje i lutanja zapravo su potraga za Bogom. Naši planovi, nastojanja, radosti, tuge, odnosi, strahovi zapravo su konstantna težnja za Životom, za Mirom, za Srećom. Iskustvo Marije Magdalene govori nam o rješenju te potrage, o rješenju ukupnog ljudskog iskustva, govori nam da naše težnje imaju osobno rješenje u osobi Isusa Krista, u Bogu. Puno više nego bilo što drugo Marija Magdalena nam zajedno sa psalmistom svjedoči: svi su izvori moji u Tebi (Ps 87, 7). Uzmimo Mariju Magdalenu kao dostojan primjer i putokaz i u našim životnim traženjima.