Na današnji dan diljem svijeta slavi se dan sv. Patrika, sveca i zaštitnika Irske. Sveti Patrik kao mladić iznenada je otet od svoje obitelji i domovine te prodan u roblje. Tamo je proveo godine prije nego što je uspio pobjeći i vratiti se kući
Ako zaista pokušamo zamisliti kakvo je to iskustvo bilo za svetog Patrika i njegovu obitelj situacija kroz koju je prošao sveti Patrik može nas podsjetiti na razne iznenadne i tragične situacije koje se događaju u ljudskim životima, a ponekad možda i u našem. Svaka iznenadna i nepovoljna situacija, a osobito one koje su drastične i bolne, stavljaju nas pred mnoga pitanja. Zašto se nešto što nema nikakvog smisla i opravdanja moralo dogoditi? Zašto su svetom Patriku ukradene važne i mirne godine života, njemu i njegovoj obitelji? Zašto je sveti Patrik ili uostalom bilo koji patnik na ovome svijetu morao proći kroz tolika bolna i neugodna iskustva? Besmislena tragedija je svaki put kada smo na bilo koji način razdvojeni od onoga što je dobro i poželjno, kada su nam na bilo koji način uskraćeni odnosi koji su nam bitni. Ako se dogodi da se u svijetu, našoj okolini ili našim životima zareda niz takvih besmislenih tragičnih događaja koji uzrokuju patnju, to nas onda duboko uznemiruje. Štoviše ne možemo puno takvih događaja niti podnijeti, vrlo brzo nas mogu slomiti i čine da se osjećamo izgubljeno. No to je samo dokaz da su ljudi kao bića osjetljivi na smisao. Duboko nam je potreban smisao i kad god možemo pokušavamo si smisao generirati i osigurati, zato kad i čujemo o nekoj tragediji pokušavamo naći objašnjenja, razloge ili krivce. Činjenica da se loše stvari mogu dogoditi dobrim ljudima bez povoda duboko nas uznemiruje jer nema nikakvog smisla.
Foto: Unsplash
Razumijevanje činjenice da je ovaj svijet statistički sklon nepogodama i tragedijama ne pomaže nam puno, osobito ako se nešto nepovoljno događa direktno nama, jer i dalje želimo naći razlog i smisao. Želimo da naša patnja ili patnja nevinih ako je već možda i neizbježna barem bude smislena, da ima neki razlog, da ima neku korist, da nam gubitak bude opravdan, da računica bude valjana, a često se nalazimo pred situacijama koje nismo u stanju sami objasniti bez da budemo površni ili da bacamo klišeje. Naša nemoć pred takvim situacijama je jasna, no dogodi se da mnoge odvede i u ateizam, da se pitaju gdje je u takvim situacijama taj dobar i svemogući Bog, je li zaista dobar i je li zaista svemoguć? No iako ne treba nikada umanjivati ozbiljnost ljudske patnje te ozbiljnost i važnost pitanja koja si pred patnjom i životnim ishodima postavljamo čini se da često, osobito kao kršćani, zaboravljamo kako nam se Bog objavio, što je o sebi rekao. Za Boga znamo da je dobar, da je svemoguć, da je mudar, da je stvoritelj, ali sve to dolazi na kušnju u situacijama koje su teške i koje ne razumijemo, dolazi na kušnju jer od svih tih atributa očekujemo brz i vidljiv ishod, no često propuštamo ono što je Bog o sebi rekao, a što je prethodnica tome da se svi ostali atributi pokažu vidljivima. Početak Ivanovog evanđelja govori nam kako u početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog (usp. Iv 1, 1), no grčka riječ 'logos' koju prevodimo kao 'riječ' u sebi nosi puno sadržajnije značenje koje je u svojoj punini bliže pojmu ukupnog smisla. Bog tako o sebi zapravo govori da je Smisao.
Foto: Pexels
Gledati na Boga kao na Smisao značajno mijenja našu perspektivu. Ako je u početku svega pa i nas samih Smisao, to onda značajno objašnjava i našu duboko ukorijenjenu potrebu za smislom kao i strah pred svakim besmislom. Ako je Bog smisao, suprotnost Bogu jest besmisao. Zlo u sebi zaista jest besmisleno, nema druge i primjerenije riječi da se tragične situacije opišu, zlo je uvijek besmisleno. No osim razumijevanja odnosa dobra i zla, spoznaja da je Bog Smisao i da nam se kao takav objavljuje i poziva nas u odnos sa sobom daje nam i moć nad situacijama koje su besmislene, daje nam moć nad zlom. U ovome svijetu nije obećano da nam se zlo nikada neće dogoditi, ali je obećano da neće promaknuti Smislu, da besmisao zla neće i ne može pobijediti. Taj proces možemo ubrzati upravo tako da Boga, da Smisao pozovemo u sve što nam se događa, u sve što ne razumijemo, da sve što je u nama i oko nas predamo Smislu. Bog možda neće neke situacije odmah otkloniti, ali će ih svakako osmisliti ako ga to zamolimo.
Foto: Pixabay
Počeli smo sa svetim Patrikom, on je samo jedan od mnogih živih primjera kako Bog daje smisao i u teškim i besmislenim situacijama. Ono što mu se dogodilo je zaista bilo teško i tragično, ali upravo po predanju Bogu koje je otkrio u danima svoga ropstva Bog je osmislio i taj dio njegova života, štoviše učinio ga je zaštitnikom i najvećim dobrotvorom upravo te zemlje u koju je nasilno i besmisleno odveden. Ne bojmo se sve što nas uznemiruje i sve što ne razumijemo, sve teške i nepovoljne situacije u kojima se nađemo što prije predati Bogu koji je Smisao i koji jedini može i želi dati smisao. Jedino ako mu to dopustimo možemo se uvjeriti da je zaista dobar i da nas zaista štiti.