Danas slavimo blagdan Srca Isusova, a sutra Srca Marijina, no osim sentimentalnih osjećaja koje nam to možda pobuđuje možemo se zapitati zašto slavimo te blagdane? Važno je prisjetiti se da sve što se u Crkvi slavi ima duboko teološko značenje i podlogu, s razlogom se slavi jer prenosi nešto važno o Bogu i/ili nama
Srce se, neovisno o biološkim spoznajama, oduvijek simbolički smatralo središtem čovjeka ili barem središtem čovjekovih emocija. Često ćemo u govoru čuti kako netko ima ili nema srca, tj. osjećaja za druge i njihove potrebe. Ljude za koje bismo rekli da „nemaju srca“ označili bismo kao bešćutne ili beživotne. U svim filmskim scenarijima robotskih apokalipsa osnovni problem je taj što strojevi „nemaju srca“, ne posjeduju najčešće ništa osim krute inteligencije koja bez srca postaje zla. Srce je dakle bez obzira na sve klišeje vrlo važan pojam za čovjeka, štoviše i ključan jer čini se da je upravo srce, a ne samo razum, ono što čovjeka čini u punom smislu čovjekom i što ga čini dobrim, ono što ga stavlja u odnos s drugima, ono prema čemu možemo zaključiti kakav je netko čovjek i želimo li s njime provoditi vrijeme ili ne.
Foto: Pixabay
Kada govorimo u suvremenom kontekstu, 'Bog' je za većinu ljudi vrlo općenit pojam. U suvremenoj kulturi najčešće se govori o univerzumu, božanskim energijama, vrhovnom biću i sličnom. Većina ljudi će reći da postoji nešto, možda i da osjećaju povezanost s nečim što doživljavaju božanskim i duhovnim, ali to što osjećaju i to što naslućuju najčešće će ostaviti vrlo apstraktnim, jer je teško spoznati više od toga ako Boga doživljavamo kao nešto daleko iznad nas. No u judeo-kršćanskoj objavi Bog je oduvijek bio Netko, a ne samo Nešto. Za kršćane Bog nije univerzum, sila, energija, vrhovno biće… Bog je prvenstveno 'osoba', a osoba je po svojim karakteristikama znatno različita od bića. No čini se da svi intuitivno jasno razumijemo što je osoba i koja je razlika između osobe i bića, no upitno je bismo li znali dati i definiciju. Klasična definicija osobe govori da je osoba 'individua racionalne naravi', što znači razumska jedinka. Tako jednostavno rečeno osnovna definicijska razlika između osobe i bića bila bi u posjedovanju i korištenju razuma. No što to praktično znači?
Foto: Pixabay
Razumska jedinka je ona s kojom možemo kvalitetno komunicirati, koja nas razumije, koja shvaća, koja je sposobna adekvatno reagirati, procjenjivati situacije i svjesno djelovati. Doživljavati tj. poznavati i priznavati Boga osobom znači da s njim možemo stupiti u puno kvalitetniji odnos nego što možemo s nekim bićem ili slijepom silom. Poznavati Boga kao osobu čini veliku razliku u našem odnosu prema njemu kao i u njegovom odnosu prema nama. Bog koji zna i razumije važan je element u našoj duhovnosti. No kao što smo u razmišljanju o pojmu srca i robotskim apokalipsama te u sve prisutnijem govoru o umjetnoj inteligenciji saznali – razum, sposobnost razmišljanja, zaključivanja i donošenja odluka nikako nije dovoljna za potpun i kvalitetan odnos. Samo razumijevajući i otvoren za komunikaciju Bog već zvuči puno više u odnosu na slijepe sile i nepoznata i daleka bića, ali naš Bog se objavljuje i pokazuje kao još više od toga. Više od razuma i razumijevanja, naš Bog se objavljuje kao onaj koji ima i 'srce', kao onaj koji je zaista dobar i koji reagira na nas i srcem, ne samo razumom. To znači da nam se potpuno približava cijelim svojim bićem, a ne samo božanskom inteligencijom i uzdržavanjem. Bog u kojeg vjerujemo ima srce i to nam srce objavljuje, srcem se zauzima za nas – to slavimo u blagdanu Srca Isusova, dok nam blagdan Srca Marijina pokazuje kako Gospodin želi i može naša učiniti po srcu svome.