Ti iznad svega
Smijem li te drukčije nazvati?
Kako te može jedna riječ slaviti,
tebe koga ne može ništa izreći?
Kako te može neki duh gledati
tebe kojeg ni jedan duh ne može shvatiti?
Ti sam si neizreciv,
a stvorio si sve što govori.
Ti sam si nad svim mislima,
a stvorio si sve što misli.
Sve te slavi
sve što je nijemo i što govori
Sve te štuje što misli i ne misli
zajednička je čežnja svih
da svi čeznu za tobom
Svi te zazivaju.
Sve što te prepoznaje u tvome stvorenju
pjeva šutljivu himnu tebi,
I samo u tebi sve nalazi oslonac
k tebi sve ide.
Ti si cilj za sve
Ti jedan i sve
nisi ništa od njih
a ipak te svi imenuju.
Kako te smijem nazvati
kad si sam bez naziva?
Koji bi nebeski duh
mogao prodrijeti kroz koprenu,
a koji je još nad oblacima nebeskim?
Budi nam milostiv! Ti nad svima
Smijem li te drukčije nazvati?
Riječi su to molitve svetog Grgura Nazijanskog jednog od crkvenih otaca čiji spomendan slavimo 2. siječnja, zajedno sa svetim Bazilijem Velikim koji je također crkveni otac, njegov suvremenik i prijatelj.
Pexels
Crkveni oci su osobe iz ranih stoljeća kršćanstva koje su značajno pridonijele formaciji vjere i teologije. Svojom vjerom, duhovnošću, zauzimanjem, znanjem i obrazovanjem izrekli su neke od najljepših i najdubljih misli o tajnama vjere. Govor i spisi mnogih od njih aktualni su i danas kao rezultat vrhunskog nadahnuća i promišljanja. Pa ipak sveti Grgur, kao i mnogi drugi sveci u konačnici priznaje neznatnost svih svojih i općenito ljudskih pokušaja da išta kaže što bi obuhvatilo Boga, priznaje veličinu Božju i njegovu apsolutnost. Upravo ta svjesnost o veličini Božjoj pomogla je svecima da zaista kažu nešto značajno o Bogu, jer jedino onaj tko razumije veličinu onoga o čemu govori može nešto istinito o tome i reći, a Bog kojega u potpunosti možemo svojim pojmovima obuhvatiti i nije Bog…
Nadalje, na današnji dan nakon spomendana svetog Grgura i Bazilija slavimo blagdan Imena Isusova, što nam govori da se Bog nama ipak objavio imenom, dao nam se na neki način obuhvatiti i percipirati, izašao nam je u susret. Radosna je to perspektiva i bez te perspektive naša konstatacija da o Bogu ne možemo puno reći koliko god pokušavali bila bi pesimistična, dok nam se ovako Bog objavljuje kao pozivajući, kao netko koga se nikada ne može obuhvatiti, ali u čije otajstvo smo pozvani ući i zauvijek ga istraživati, zauvijek nalaziti nešto novo. Činjenica da je Bog neizreciv i neobuhvatljiv iz perspektive svetaca nije agnostički tužna, već je djetinje oduševljavajuća, zapravo u svojoj biti znači vječnost i vječnu zaštitu, jer nam Bog u našoj neznatnosti pred njim izlazi u susret i to u osobi Isusa Krista. To divno otajstvo Utjelovljenja smo proslavili nedavno.
Pexels
Bog nam se kroz svoje ime, a osobito kroz Ime Isusovo i osobu Isusa Krista objavljuje, otkriva kao Spasitelj. Značenje imena Isus doslovno je 'Bog Spašava'. Razmislimo na trenutak o te dvije stvarnosti. Onaj koji je iznad svega, onaj kojega svemir ne može obuhvatiti, onaj kojemu sve teži, kojega niti jedan duh ne može pojmiti, dolazi k nama i nama se objavljuje kao Spasitelj, kao Zaštitnik. Razumijemo li u svakom trenutku svoga života da je naš Spasitelj prisutan i svemoguć, neiscrpan i apsolutan ili olako živimo uz tu činjenicu? Tražimo li povremeno neke druge spasitelje i sigurnosti i polažemo li svoje nade za dugoročno i kratkoročno spasenje u nešto drugo? Razumijemo li da je Bog iznad svega i tražimo li Boga iznad svega?