Bliže Tebi - Tišina

Ljeto je, vrijeme praznika i odmora. Mnogi taj period doživljavaju kao priliku da se maknu od raznih distrakcija i da se odmore, da se više posvete sebi, da više porade na sebi, vjernici najčešće u tom periodu planiraju i više poraditi na duhovnosti, više se posvetiti, napredovati…

No, nerijetko se događa da se vraćamo s godišnjih odmora ili sa perioda kada smo nešto planirali odraditi, a bez ispunjenih očekivanja ili da su nam prilike zapravo izmakle, da niti sami ne znamo kako se to dogodilo. Razlog svakako može biti i taj što smo zapravo propustili stvoriti vremena i načina da se nešto zaista dogodi.


Foto: Pixabay

Što se tiče vremena:

Thomas Merton je zapisao: 'Bože, ne dopusti da ti otimam vrijeme koje pripada samo tebi, u kontemplaciji'. Često nam je svakodnevni život prepun planova i ideja, a čak i periodi rada na sebi prepuni onoga što 'moramo' i osobito onoga što 'moramo' ili 'želimo' prije nego što započnemo ono što bismo zaista trebali. Pritom zaboravljamo da naše vrijeme ne pripada samo nama, zaboravljamo da nama, kao stvorenjima, kao ovisnim bićima nikako nije dovoljno samo ono što si sami možemo generirati i što si sami možemo osigurati. Često se duhovnost doživljava ili kao nešto opcionalno čemu se posvećujemo tek kada imamo vremena i kada smo sve drugo svjetovno i materijalno 'podmirili' ili kao nešto za što odvajamo vrijeme, ali za što smatramo da mi trebamo ispuniti nekim sadržajima - svojim sadržajima i programima ili sadržajima i pobožnostima koje je netko negdje predložio. Dok je duhovnost zapravo, prvenstveno odnos. U našem životu postoji nemali dio vremena koji ne pripada samo nama, koje mi ne trebamo, a možemo slobodno reći da i ne smijemo ispunjavati, čak niti dobrim duhovnim idejama, postoji vrijeme koje pripada Bogu i važno je to vrijeme Bogu darovati u potpunosti, dopustiti da on u tom vremenu i u nama učini što on želi, da on preuzme inicijativu, da on progovori. No kako ćemo to učiniti?


Foto: Pixabay

Što se tiče načina:

Tišina i stajanje u mjestu su dvije stvari kojih se bojimo u svom svakodnevnom životu, u našim odnosima, pa i u našoj duhovnosti. Taj strah od praznog prostora tjera nas ponekad da stalno produciramo nešto, i kad treba i kad ne treba i kad je vrijeme i kada nije i kada nam je rečeno da djelujemo i kada nam je rečeno šutimo. Imamo potrebu neprekidno nekamo ići, po nečemu kopati, nešto pokušavamo razriješiti ili Boga 'nagovoriti' da nam nešto razriješi. U svojim silnim nastojanjima da sve obuhvatimo, razumijemo i objasnimo čak znamo ići toliko daleko da usput kroz svoje navodne kontemplacije zapravo 'održavamo' duhovne vježbe Bogu, osobito ako smo zauzeti vjernici i u našoj duhovnosti zaboravljamo stati. Događa se da stalno idemo k Bogu i do Boga, stalno se trudimo, stalno donosimo, stalno se zalažemo i zagovaramo, a zaboravljamo osloboditi Bogu put do sebe. Manje je važno hoćemo li mi sve izvršiti, ne trebamo Boga ničime impresionirati, u duhovnosti je važnije hoćemo li uspjeti Bogu se otvoriti, hoćemo li mu dopustiti da dođe do nas, a ne samo k nama. Potrebno je u našim nastojanjima da se duhovno obnovimo i da duhovno napredujemo shvatiti Boga kao agens promjene, kao onoga koji djeluje, pokreće i govori ono što se onda ostvaruje, a ne da to radimo mi. Mi Bogu govorimo svoje želje i nastojanja i očekivanja, on to želi čuti, no tek Božji govor je životvoran. Ako želimo da se išta promijeni u nama i oko nas nužno je da ostavimo prostora i za našu šutnju i za Božji govor.


Foto: Pixabay

Tišina i odvajanje vremena koje ćemo pokloniti Bogu je važan dio duhovnosti upravo zato jer je naša tišina i pružanje vremena i prostora važan dio našeg odnosa s drugom osobom, to daje priliku drugoj osobi da nam pristupi, da se izrazi i daje priliku nama da je čujemo. Isto tako naš odnos s Bogom je osoban i dvostran, pa ukoliko u ovom periodu smirenja zaista želimo čuti Boga, ukoliko želimo čuti što nam je činiti i kamo ići, važno je da Bogu darujemo vrijeme i da češće pred Bogom zašutimo. Neka nas priroda koja se u ovom vremenu prepušta ljetnom smirenju i djelovanju sunca i topline potakne da i mi vježbamo smiriti sebe pred Bogom jer to je vrijeme u kojem se formiraju plodovi.

Povezani članci
I danas govorim - O slavljenju Boga

I danas govorim - O slavljenju Boga

Nedjeljno jutro - „U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj.“

Nedjeljno jutro - „U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj.“