Kada ulažemo trud u nešto ili ulazimo u neki pothvat, očekujemo da će to imati smisla i da ćemo vidjeti neki efekt. Često čujemo kako se ljudi žale da su nešto radili uzalud, da su u nešto uložili sate, dane ili godine, a da im je onda to nešto možda i u trenutku propalo...
Ne volimo ni kuhati ručak ako znamo da neće biti pojeden, a kamoli graditi i ulagati u kuću ako znamo da u njoj nitko neće živjeti ili da će je neka nepogoda ili nesreća srušiti, da nam se neće na neki način isplatiti. S jedne je strane to logično, jer čemu trošiti vrijeme na nešto što na kraju nema očekivanu funkciju ili efekt? Kada bismo unaprijed znali da nešto neće biti iskorišteno ili da neće uroditi željenim plodom, sigurno bismo svoje vrijeme utrošili korisnije ili na nešto drugo što se više isplati. Naše je vrijeme na Zemlji ograničeno, često su i naši resursi ograničeni; ponekad kriva procjena ili krivo ulaganje može koštati mnogo vremena, novca, zdravlja i propuštenih prilika pa je s te strane sasvim logično da kalkuliramo i da nam je žao izgubljena vremena i resursa. Htjeti uspjeti i htjeti efikasno i korisno utrošiti svoje vrijeme, trud i novac, dobra je želja. Dobro je biti razborit.
Foto: Pixabay
No postoji i problematična strana toga. Postoje ljudi koji katastrofiziraju ako trud koji su uložili ostane bez efekta ili kad im je rezultat njihova truda uništen ili izgubljen, neiskorišten ili nevidljiv. Postoje ljudi koji uvenu u svakom pogledu kad izgube nešto oko čega su se dugo trudili i u što su mnogo ulagali, kad izgube neki odnos, kad im umre netko s kim su imali još planova, kada im propadne imovina ili ulaganje. Donekle razumijemo ljude koji tako reagiraju kad im propadnu velike stvari, no postoje i ljudi kojima je žao bilo kakva truda kojemu ne vide plodove i svrhu, koji na svaki neuspjeh i obescjenjenje svojega truda usvajaju negativne stavove i obezvređuju uloženo i potrošeno. Uz manje ili više razumijevanja za takve ljude i njihov osjećaj frustracije i gubitka, važno je napomenuti da takav stav nikako nije kršćanski. Možemo osjetiti tugu zbog gubitka onoga u što su bili ugrađeni naši planovi i čemu smo se nadali, to je ljudski, ali žaliti za uloženim vremenom i trudom teološki je neispravno.
Foto: Unsplash
Teološki je neispravno jer Bog ne gleda naš efekt nego upravo naš trud i naš stav. Da Bog od nas ne traži uspjeh nego ljubav, istina je vjere, jer Bog je u sebi odnos i Bog s nama želi odnos te Bog od nas traži ispravan odnos prema ljudima i stvarima. U predvečerje života bit ćemo suđeni po ljubavi, rekao je sveti Ivan od Križa, dakle po stavu prema ljudima i stvarima, a ne po učinku i uspjehu naših projekata i uložena vremena i truda. Druga istina jest da ništa od onoga što smo učinili iz ljubavi nije izgubljeno, nego ima svoju budućnost u Gospodinu. Dakle, ne trudimo se radi ljudi, radi sebe ili isključivo radi učinka, trudimo se radi Boga. Bog vidi i cijeni naš trud i ono što smo s voljom uložili htijući dobro, sve ako i rezultati toga nisu vidljivi ili ako je bilo uzaludno i neprihvaćeno. Promatran iz Božje perspektive, sav naš trud, bez obzira na rezultate, uvijek ima maksimalan efekt jer Bogu nijedna naša namjera i nijedan naš trud nikada nisu promaknuli i nikada, do kraja svijeta i vremena, neće promaknuti. Bog nije poslodavac i ne plaća po učinku, Bog je otac i zanima ga naše srce, a upravo ono gdje nam je bilo srce dok smo se trudili određuje vrijednost našega truda, a ne izvanjski uspjeh. Kao što i sveti Pavao upozorava – kada bismo sve imali i sve uspjeli i činili velika djela, a ljubavi pritom ne bismo imali, ništa nam ne bi koristilo (usp. 1 Kor 13). Postoje elementi važniji od uspjeha. Prikažimo svaki svoj trud i namjeru Bogu pa da slobodno i neopterećeno, sa svetom Majkom Terezijom čiji spomendan slavimo 5. rujna, možemo reći:
Čovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan.
Nije važno, voli ga!
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.
Nije važno, čini dobro!
Ako ostvaruješ svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
Nije važno, ostvaruj svoje ciljeve!
Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.
Nije važno, čini dobro!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno, budi iskren i pošten!
Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti.
Nije važno, stvaraj!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
Nije važno, pomaži im!
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.
Nije važno, daj najbolje od sebe!