Prije nekoliko dana proslavili smo blagdan Gospe od Anđela, jedan od važnijih franjevačkih blagdana vezan uz crkvicu Gospe od Anđela u Asizu, koja je jedno od najvažnijih mjesta za franjevačku duhovnosti i za franjevački red…
Tom prigodom da naglasi važnost milosti koje je Bog preko pape dodijelio tom mjestu, sveti Franjo je uputio braću da nikada ne napuštaju to mjesto i da ako ih odande izbace kroz vrata neka ponovno uđu kroz prozor. Radikalnost je oduvijek bila obilježje svetog Franje i franjevačkog reda, ali ne radikalnost radi grubih ličnosti sklonih ekstremima, već radi važnosti onoga o čemu se priča i što se živi. Sveti Franjo je bio obuzet važnošću spoznaje o Božjem oprostu kada je tako radikalno naglasio važnost milosti koju je moguće zadobiti u spomenutoj crkvici, nije se prvenstveno radilo o konkretnoj građevini iako mu je i ona vjerojatno bila draga jer ju je svojim rukama obnovio, već se radilo o većim vrijednostima i o vječnome blagu kojega je to mjesto posredovalo i za koje se trebalo svom svojom voljom založiti.
Unsplash
Sveti Franjo je uvijek beskompromisno išao za onim što je bilo vrijedno i vječno, iako je to često bilo sakriveno u malim i neuglednim zemaljskim obličjima i odlikama. Sveti Franjo je išao za krajnjim siromaštvom jer je ono bilo odlika zadobivanja većeg blaga od bilo kojeg kakvo se na zemlji može zadobiti i uopće zamisliti. On je osjećao stvarnosti iznad ovog prividnog zemaljskog obličja, zato je za njima i posezao na radikalne načine, te su ga mnogi slijedili i slijede ga do dana današnjega zato što su osjetili njegovu autentičnost.
Unsplash
Jedna od najvažnijih osoba koja je pošla za svetim Franjom bila je svakako sveta Klara. Njezini potezi su također svakako bili radikalni. Kao osamnaestogodišnja djevojka aristokratskog porijekla poduzela je krajnje drastičan potez i noću se iskrala iz roditeljske kuće, kako bi se pridružila Franjinom neobičnom načinu života. Njezin potez bio je neobičan i riskantan, s potencijalnom opasnošću i za Franju i za njegovu braću, kao i za nju i druge članove njezine obitelji. Kako nam životopisci svjedoče ta borba nije bila nimalo laka, niti je završila samim bijegom iz roditeljske kuće... Svetu Klaru je oduševio Franjin način života i njegova autentičnost, ali nije dovoljno samo vidjeti tuđi primjer i čuti tuđe oduševljenje. Sveta Klara je poput Franje i sama naslutila i osjećala stvarnosti iznad ovoga svijeta, a sveti Franjo joj je vjerojatno svojom autentičnošću samo jasno skrenuo pozornost na ono što je i sama naslućivala. Što je to dakle što je i Franju i Klaru natjeralo na radikalne poteze, što je to bilo toliko vrijedno u tome kako su odlučili živjeti, da je sveta Klara plakala kada je papa predlagao da joj olakša uvjete života u samostanu bojeći se da će to zaista i učiniti, što je bilo toliko vrijedno u tome 'ničemu' što su sveti Franjo i sveta Klara posjedovali?
Unsplash
Sve se svodi na pitanje poziva. Često pitanje poziva, a osobito duhovnog poziva pretjerano mistificiramo, a poziv je najjednostavnije rečeno, ono što ne možemo ne učiniti. Za svetog Franju i svetu Klaru to je bio poziv na krajnje siromaštvo i radikalnost, oni su u takvom načinu života osjećali radost, oni tome nisu mogli ne odgovoriti, bez obzira na sve druge ponude. Sve što se nama čini radikalno u vezi njihovog života njima je bilo prirodno i nužno učiniti, nisu mogli ne reagirati na ono što su osjetili. Za druge svece to su bili neki drugi putevi i druge radikalnosti. Metode su različite i individualne, jer nismo svi na isto pozvani, ali činjenica o pozivu ostaje. Samim krštenjem i primitkom Duha Svetoga i u svakome od nas gori ista vatra, samo je možda ne prepoznajemo. U svakome od nas odzvanja neki poziv. Možda on nije strogo duhovan, ali je svakako poziv. Zanemariti tu najdublju čežnju našeg bića, taj osjećaj da za nečime dobrim trebamo radikalno krenuti, pa ako treba ući i kroz prozor, bila bi tragedija. Neka nas stoga blagdan važne i radikalne svetice svete Klare potakne da i sami razmislimo o našim pozivima. Da i sami pokušamo osluhnuti tu vatru koja je u nama i koja nas je kadra inspirirati na velika i odvažna djela. Za smisao svog života, za ono što će nas učiniti kompletnima, isplati se, bez obzira na okolnosti, ući i kroz prozor.