Danas, uoči blagdana svete Barbare, donosimo vam promišljanje o hrabrosti i ustrajnosti…
Sveta Barbara jedna je od mnoštva snažnih žena koje Crkva slavi. S obzirom da je svetica iz prvih stoljeća ne znamo o njoj puno detalja, znamo da je bila povijesna osoba, a donekle nije niti važno je li baš sve što o njoj znamo povijesno točno, važna je poruka koju svjedočanstvo o njezinom životu prenosi. Predaja tako govori da ju je otac koji je imao vlastite planove i želje za njezin život, u strahu da ne prijeđe na kršćanstvo dao zatvoriti u kućni pritvor u nekoj kuli. Navodno je tamo imala sve osim slobode kretanja. Usprkos tome Barbara je osigurala da čuje kateheze i da se potajno krsti, a kasnije je javno ispovjedila svoju kršćansku vjeru, te ju je nakon mnogih pritisaka vlastiti otac zbog toga i pogubio.
Unsplash
Usprkos čemu, smo mi spremni ustrajati za ono što prepoznajemo kao ispravno? Sveta Barbara je ustrajala usprkos zabrani, ustrajala je usprkos prijetnji smrću, javno je zauzela stav usprkos protivštinama. Često postoje stvari koje nam prijete, koje nas ograničavaju, koje nam čine život kakav bismo htjeli teškim i nemogućim, koje nam sprečavaju i otežavaju put do nečega što želimo i za što znamo da je ispravno. Često nas ograničavaju, ponekad i 'za naše dobro', ponekad i ljudi od kojih to ne bismo očekivali, ponekad i prijetnjama koje su opasne i teške. U tim trenucima postavlja se pitanje od čega smo sazdani, iza čega stojimo, za što ćemo se odlučiti, u što zaista vjerujemo. Bez ozbiljnog zauzimanja, bez hrabrosti, bez ustrajnosti usprkos svemu, teško da ćemo išta kvalitetno u životu postići. Kad pogledamo svoj vlastiti život unazad vjerojatno možemo ustvrditi da je sve dobro što smo postigli bilo zbog naše ustrajnosti usprkos nečemu negativnom.
Sveta Barbara nije samo primjer kojemu se trebamo diviti već je primjer koji nas upućuje na realnu težinu života, ali i na odvažnost i postojanost koja je potrebna da se postigne ono kakvi znamo da želimo biti. Ako se prepustimo i povučemo, ako pristanemo na zatvor koji nam osigurava ugodnost, ali ne i istinu, možda ćemo manje toga podnijeti, ali zasigurno ćemo postići malo ili ništa od onoga što želimo. Iz zemaljske perspektive život i smrt svete Barbare čine se kao nepotreban gubitak i ona sama kao gubitnica. No, ako gledamo iz perspektive vjere, gdje se život ne sastoji samo od ovozemaljskog dijela i gdje je bitno kakva smo osoba u ukupnosti svoje egzistencije, onda je ona primjer ustrajnosti te konačni moralni i realni dobitnik, zato što se usprkos nevoljama založila za ono što je zaista važno. Što nam vrijedi ako čitav svijet i ugodnost steknemo ili ako život svoj sačuvamo, a izgubimo kompas, izgubimo sebe, izgubimo istinu, izgubimo ono što je bitno i vječno, tko smo onda uopće? (usp. Mt 16, 26)
Unselash
Usprkos raširenom gledanju na svece kao na one koji su se povlačili i izuzimali, pogled na katolički kalendar donosi pregršt jakih i odvažnih ljudi koje Crkva slavi kao uzor života i kreposti, osoba koje su bile snažne ličnosti i čija se ustrajnost i zauzimanje trajno spominju i predstavljaju kao primjer i poziv ostalima. Za biti svet potrebno je biti odvažan, za biti svet potrebno je ustrajati i često plivati protiv struje, za tako nešto potrebno je imati čvrsta uvjerenja i čvrste stavove, potrebno je biti hrabar pred protivštinama, potrebno je puno toga napraviti usprkos koječemu... ali kako? Poznata je rečenica: 'Strah kaže – što ako, vjera kaže – čak i ako'. U čemu smo mi spremni ustrajati usprkos svemu? Kolika je naša vjera i u što vjerujemo, u strah ili u Boga?