Početak rujna za većinu ljudi, zajedno s početkom školske godine, označava povratak uobičajenim aktivnostima i obavezama. Više-manje, uz još pokoji produžetak ovisno o vremenskim prilikama, bezbrižno i opušteno ljeto najčešće je za većinu ljudi gotovo. Pomisao na povratak moru obaveza i rutina može izazvati anksioznost. Iskoristimo temu mora da iz perspektive evanđelja razmislimo o svemu što je pred nama
Zamislimo da smo u lađi s apostolima, protivan je vjetar, valovi su, noć je. Zamislimo da je ta lađa naš svakodnevni život, naši problemi. Život je često nemirno more, treba se sa svime znati nositi. Vesla, jedra, kormilo, teret... Ako samo jedno izmakne kontroli, poklopit će nas valovi. Tako je i u životu - obitelj, prijatelji, posao, školovanje, budućnost, odluke, problemi - naši i tuđi. Na sve to treba misliti, sa svime se time treba nositi, i to uspješno, da nas život ne bi poklopio. Toliko je stvari koje želimo i moramo napraviti, a često je protivan vjetar. Često mislimo da sve možemo ili moramo sami, često u nove početke donosimo stare neuspjehe i opterećenja. Tako i apostoli, bore se s vjetrom ne bi li sačuvali sebe i brod, upotrebljavaju sve svoje snage u borbi s valovima, bore se. I boje se. Na Isusa su i zaboravili. No, Isus nije zaboravio na njih. Isus dolazi do njih hodajući po vodi, preko valova, time nam želi reći da je on iznad naših problema. Ono što je za nas smrtna opasnost s kojom se više ne možemo nositi ipak nije ništa s čime se On ne bi mogao nositi. Nikakvi valovi ne mogu toliko uzljuljati našu lađu ili je toliko prekriti da On ne bi mogao doći do nas - hodajući po vodi. Ipak, na kraju krajeva, On je taj koji ih je poslao da se lađom prebace preko, zar su mogli pomisliti da će ih ostaviti da se sami bore protiv vjetra.
Foto: Pixabay
Tako je i s nama. Čime god nas je život opteretio, što god nam je Bog povjerio, nije nam dao kao test izdržljivosti da vidi dokle ćemo prije nego što se slomimo, već nam je u povjereno uračunao i svoju pomoć, samo je pitanje hoćemo li je tražiti i iskoristiti. Tako je i s učenicima. Njihova prva reakcija je i suviše ljudska - strah, boje se jer Isus krši dobro znana pravila. Tko može hodati po vodi, to je nemoguće!? Često se čini da je upravo Nemoguće riječ koja označava čovjeka. Navikli smo gledati stvari ljudskim očima - čovjeku je uistinu puno toga nemoguće. Čovjek ne može hodati po vodi, ne može stišati oluju, ne može nikoga vratiti iz mrtvih... Samo problem je što često zaboravljamo da Bog sve to može, onaj isti Bog koji je to već toliko puta učinio, o čemu nam svjedoči i Sveto pismo. Za Boga riječ nemoguće ne postoji. Nemoguće je njegova misija jer Bog od nikoga ne traži da čini ono što ne može, već samo da s povjerenjem vjeruje kako Bog to može. Ništa više! Najtužnije je kada čovjek počne živjeti u skladu sa svojim zemaljskim ograničenjima, kada povjeruje da nema ništa više od toga... Svaki kršćanin treba očekivati čuda u svome životu. Jer, da, čuda postoje. Za kršćanina nada nikad ne umire jer Bogu ništa nije nemoguće. Na Njegovu riječ i mi možemo hodati po vodi, kao Petar, možemo se izdići iznad problema, oni možda neće nestati, ali ako nas Isus primi za ruku, nećemo moći potonuti.
Foto: Pixabay
No, postoji još jedna važna stvar koju moramo naučiti: Petar je hodao po vodi sve dok je vjerovao Isusu, kad je pogledao u vjetar i valove, počeo je tonuti. I mi često gledamo u svoje obaveze i probleme kao da su oni nešto s čime se sami moramo nositi. Često mislimo da možemo pristupiti Bogu tek nakon što ih riješimo, da možemo doći i tražiti pomoć od Boga tek nakon što se sredimo, tek nakon što budemo dostojni. No, ne treba zdravima liječnika. Zašto bismo čekali da prestanemo trebati Boga pa da ga tek onda tražimo, to je apsurd. Isus je došao riješiti naše probleme, a ne gledati nas kako se sami mučimo. Petar je upao u problem, počeo je tonuti, no tada se obratio Isusu i bio je spašen. Isus želi da mu predamo svaki svoj problem, ne zamarajući se mislima da bi ga mogli ili trebali sami riješiti jer uz činjenicu da Bog može riješiti svaki naš problem, važno je znati da On to ujedno i želi. Poznata je izreka da nam Bog nikada neće dati više teškoća nego što ih možemo nositi, no često zaboravljamo da je kod izračunavanja te težine unaprijed uvrštena ne samo naša sposobnost, već i pomoć koju nam je On spreman dati. Samo je trebamo tražiti - poput Petra - i hodat ćemo iznad valova.