Sveti Ivan Bosco poznati je svetac kojeg smo se jučer slavili. On je svoj život posvetio mladima koji su u jeku industrijskih i kulturoloških promjena ostajali izgubljeni i prepušteni sami sebi na ulicama Torina
Njegova ljubav prema mladima proširila se tako u salezijanski red koji i danas veliku pozornost posvećuje mladima i pastoralu mladih. Poznata rečenica don Bosca je: „Dovoljno je da ste mladi, da vas volim.“ Ta rečenica iskazuje unutarnji pokret u don Boscu, to je izričaj njegova poziva. Božja milost i Božji poticaj bezinteresno i bezpredrasudno u njemu je poticao naklonost te nesebičnu ljubav prema mladima. Don Bosco je to tako izrekao i tako formulirao, jer su njegov poziv specifično bili mladi, ali slično bi se moglo pripisati i drugim svecima koji su imali druge karizme te druge pozive i poticaje na ljubav. Dovoljno je da ste bolesni, siromašni, ovisni, gladni, zapušteni, stari, s teškoćama… Svaki svetac koji je imao prema vanjskom djelovanju usmjerenu karizmu mogao je izreći svoju sličnu rečenicu.
pixabay
Kanonizirani sveci su nam poznati, jer su njihovi pozivi bili usmjereni velikom broju ljudi, nekako se može reći da su bili pozvani odgovoriti na svoj poziv javno, ići tamo gdje se stvorila velika potreba u tom vremenu, posvjedočiti neki element ljubavi i brige prema čovjeku u određenom stanju, javno. Često se svecima divimo kao i njihovoj ljubavi prema određenoj skupini ili ljudima općenito, u neke od njih Bog je doista udahnuo silinu svoje milosti kako bi mogli odgovoriti na veliko poslanje koje je za njih imao. Na svece gledamo kao na istaknute prototipe Božje ljubavi u svijetu, ali njihovi primjeri ne govore nešto samo o njima, govore nešto o Bogu i nešto o svakome od nas, iako smo mnogi pozvani na drugačije življenje svog poziva od don Bosca i drugih svetaca koje javno poznajemo.
Duboko vjerujemo da je u svecima djelovala Božja ljubav, da ih je Božja ljubav poticala na ljubav prema ljudima, a zatim i prema specifičnoj skupini ljudi kojoj su poslani. Isto tako vjerujemo da ih je Božja ljubav poslala da kroz njih iskaže svoju brigu i ljubav za ljude. Promatrajući herojska djela i zalaganja nekih svetaca možemo samo zamisliti kolika je zapravo Božja ljubav u pozadini. Ne smijemo umanjivati Božju želju da svoju ljubav i spasenje ljudima iskaže kroz druge ljude, da svi u tome sudjelujemo. Na kraju sve je to izraz Božje ljubavi, jer nema ljubavi izvan Boga ako je Bog izvor i počelo svake ljubavi kao što vjerujemo da jest (1 Iv 4, 16). S druge pak strane ne smijemo to 'posjedovanje' i posredovanje Božje ljubavi pridržati samo svecima, zato što su svi ljudi pozvani u tome sudjelovati. Svi ljudi u tome i sudjeluju, stalno, ovisno o svojoj volji. U svima nama je Božja ljubav. Ako pogledamo sami sebe: za kolike ljude je 'dovoljno' da ih volimo samo zato što su dio naše obitelji bez da su to možda objektivno zaslužili, dovoljno je što su nam se našli na životnom putu, što su nam blizu, susjedi, suradnici, kolege ili što imaju neko obilježje ili osobinu koje su nam drage. Nisu to možda uvijek neke goruće ljubavi prema svima na razini ekskluzivnog životnog poziva, ali nije li temeljna postavka ljudskog djelovanja prema drugoj ljudskoj osobi i prema svijetu ljubav i naklonost?Nismo li načelno, osim ako smo duboko na neki način povrijeđeni, dobrohotno raspoloženi prema ljudima i svijetu? Ne dajemo li svojoj okolini puno naklonosti makar načelno, a onda gradirano i više prema tome što su bliže našem specifičnom životnom pozivu, bio on obiteljski ili širi? Ne želi li se Božja ljubav stalno izreći kroz sve nas?
pixabay
No, to je samo jedna strana i samo dio cijele priče. Naime, da bi nečija ljubav mogla imati efekta, i ljudska i Božja, važno je da je druga strana primi. Za uspjeh don Bosca nije bilo potrebno samo da on osjeća ljubav i poziv prema mladima, za uspjeh njegovog poziva bilo je ključno i da se ti mladi dopuste voljeti, da prihvate i dopuste da im se iskaže ljubav. Jedino je tako sve moglo funkcionirati i prerasti u svjetski pokret. Doduše, mladi su to mogli i odbiti. Dosta problema u našim životima ne nastaje samo iz nedostatka ljubavi, nego i iz nedostatka prepoznavanja i prihvaćanja ljubavi koja je prema nama usmjerena, makar i sitnim i svakodnevnim znacima pažnje i naklonosti iz naše okoline. Najčešće baš tu i takvu ljubav ne prepoznajemo i ne znamo uzvratiti. Sveci i njihovi primjeri i životi su nam putokazi naglašene ljubavi da lakše prepoznamo ljubav i priliku za ljubav u svojoj okolini. Pokušajmo potaknuti don Boscovim primjerom prepoznati tragove svoje i tuđe ljubavi, pa i na mjestima na kojima obično ne gledamo smatrajući ih previše običnima i previše usputnima očekujući samo velike stvari, te naučimo ljubav koja nam se nudi i od Boga i od ljudi dati i prihvatiti u svakom trenutku. To je put svetosti i mira.