Sljedeći tjedan počinje Korizma, a mnogi od nas će uz to dodati kako vrijeme leti, evo tek što je bio Božić i sad već ozbiljno krećemo prema Uskrsu
Uskrs će također proletjeti u obavezama i drugim aktivnostima, pa ćemo opet vjerojatno ponoviti kako vrijeme leti, stalno se tome čudimo… Već poznata internetska anegdotalna izreka o prolaznosti života je „rodiš se, ideš školu, udaš se, skuhaš ajvar 30-40 puta i onda umreš'.
Globalno gledajući to je tako, ako se samo usmjerimo na odrađivanje od jednog događaja do drugog život nam samo u tome i prođe. Često se trudimo samo da dočekamo ovo ili ono, samo da završimo ovaj projekt, samo da prođe ova ili ona obaveza, ova ili ona sezona, samo da prođe božićno, uskrsno, neko drugo vrijeme… a vrijeme leti, već je Božić, Uskrs, već je ljeto, zima, ode godina, djeca rastu, život ide, sezone izmiču i sve se odvija prebrzo.
Unsplash
Vrijeme zaista leti i nismo u kontroli njegovog tijeka i svega što dolazi pred nas, ali jesmo u kontroli nečeg drugog, u kontroli smo kako i na što se usmjeravamo, kako i na što raspoređujemo svoje vrijeme, što vrednujemo, kako na život gledamo i čemu dajemo prednost. Ako samo gledamo od velikog događaja do velikog događaja, ako samo čekamo da odradimo ovo ili ono, ako samo gledamo kako dolazi sezona za sezonom, obaveza za obavezom, propuštamo jako puno toga i uvijek se osjetimo zasipanim onime što dolazi i čemu ne možemo izbjeći. Iza rečenice „već je Korizma/Božić/Uskrs/ljeto/jesen/nešto treće“ najčešće stiže i rečenica „nismo se od obaveza uopće stigli pripremiti i doživjeti to kako treba“, odnosno „već je Korizma, ne osjećam se spremno“ prateća je konstatacija. Zaista živimo u vremenu punom obaveza, ali možda je stvar i u našem načinu usmjeravanja na stvari koje nas okružuju. Možda gledamo krivo i možda ponekad dajemo prednost onome čemu ne bismo trebali davati prednost.
„Život? To ti je, znaš ono na grobu, pa kad piše godina rođenja i godina smrti. E, ona crtica između, to je život...“, izjavio je Đorđe Balašević. Jako često se čini kako zaista tako i živimo, ali na negativan način, kao da je naš cijeli život ona crtica utrke između rođenja i smrti, pa se onda čudimo kada nam život prođe, djeca odrastu, prijatelji umru, prilike odu, a vrijeme proleti.
Pixabay
Korizma pa i svako drugo, osobito crkveno, naglašeno vrijeme dano nam je da usporimo, da se u miru pripremimo za ono što dolazi, da možemo kvalitetno doživjeti ono što slijedi. Vrijeme je to koje nas poziva na promjenu tempa i prioriteta i načina gledanja na stvari, vrijeme je to koje nas poziva na življenje života, a ne samo na odrađivanje života. No, mi ga često doživljavamo kao još jednu obavezu, kao još nešto što treba odraditi i onda se čudimo kada vrijeme proleti. Često se u ovom suvremenom svijetu ponašamo kao da je grijeh stati, kao da je grijeh živjeti sporo, biti manje efikasan, a više prisutan, pogledati u sebe i u one oko sebe, dati na važnosti svakom danu pojedinačno i svakoj situaciji koju nam dan donosi, pa nekad možda i ne učiniti…baš ništa.
Osobito crkvena vremena pokušavaju nas vratiti na tempo života kakav je primjeren čovjeku, baviti se Uskrsom tri mjeseca u godini, baviti se Božićem dva mjeseca, možda je to ritam primjereniji čovjeku? Baviti se ljetom svaki dan dok je ljeto, zimom dok je zima, djecom, roditeljima i prijateljima svaki dan dok su uz nas, a ne samo 'letećim vremenom' prolaziti jedni uz druge odrađujući od događaja do događaja.
Pixabay
„Veliki datumi, čekani, cifrani kružićem crvenim, tiho su minuli k'o oblak pamučni nad tornjem crkvenim“ primijetio je opet Balašević, gledajući samo u njih i samo kroz njih puno toga gubimo iz vida, a i oni na kraju prođu. Život zaista jest ona crtica između datuma rođenja i datuma smrti, ali kako smo gledali na tu crticu, što smo radili svaki pojedini dan od izrazite je važnosti. Možda nam crkvena vremena imaju nešto više za poručiti od samo katehetskih 'priprava za Uskrs/Božić/neki drugi blagdan', možda je život u svakom danu i u svakom susretu, možda za kvalitetu treba uzeti vremena, a ne samo gledati tamo negdje daleko, gdje vrijeme ne leti.