Jesen i osobito listopad je mjesec kada smo potaknuti na zahvalnost, prvenstveno zbog plodova zemlje koji u jesen doživljavaju svoj vrhunac, vidimo to i u organizaciji događanja i liturgije koja potiču na zahvalnost prvenstveno za plodove zemlje
Logično je osjećati zahvalnost za ono što dobivamo, logično je poticati na zahvalnost i izvan okvira prirode no problem je što je zahvalnost slično kao i ljubav i neki drugi svima bliski pojmovi dosta u praksi zlorabljena, često krivo shvaćena i da ne kažemo i oštećena kao pojam. Od malena smo poticani ili da ne kažemo možda čak i forsirani na zahvalnost. Mi ljudi pojam zahvalnosti svoje ili tuđe često koristimo i kao oružje. Vjerojatno nema osobe koja u svom životu, nije čula rečenicu koja počinje: 'Trebao/la bi biti zahvalan/a što uopće...' korištenje zahvalnosti kao oružja da se drugoga stavi na mjesto može zauvijek ocrniti pojam zahvalnosti i može izazivati osjećaj manje vrijednosti kada se od nas očekuje da izražavamo zahvalnost.
Foto: Pexels
Istraživanja su pokazala da ljudi koji više izražavaju i sebi posvješćuju zahvalnost žive kvalitetnije i spokojnije, nalazi nisu u krivu, ali to je pak rezultiralo poplavom kvazi duhovnih savjeta u popularnoj kulturi gdje se očekuje da stalno izražavamo zahvalnost i da nabrajamo za što smo sve zahvalni, no postavlja se osnovno pitanje kome smo točno zahvalni. Najčešće ta zahvalnost ostaje nedorečena i kao takva manjkava. Zahvalnost podrazumijeva svjesno djelovanje, dakle prije ili poslije svjesno biće kojemu možemo biti zahvalni, inače samo hvalimo slučajnost, a slučajnost je u svojoj biti neizbježno slijepa i gluha, dakle ne može primiti niti podržati zahvalnost. Efekti takve zahvalnosti su privremeni i ovise samo o nama što je neuravnotežena jednadžba.
Foto: Pexels
Mnogi ljudi su pak skloni na zahvalnost gledati i pogodbeno, ona dolazi tek kada se ispuni ono specifično sto smo si mi zamislili i to na specifičan način na koji smo si zamislili, s takvim ljudima je zaista teško jer su usmjereni na minus, a ne na plus, skloni su zanemarivati sve pozitivno osim onoga sto je (još uvijek ili za sada) negativno. Da bismo ispravno razumjeli pojam zahvalnosti i da bismo zaista od njega mogli profitirati moramo dobro razumjeti kome smo zahvalni i zašto. Zahvalnost je čin slobode. Iznuđena zahvalnost ne vodi daleko, neusmjerena i uvjetna zahvalnost također.
Foto: Pexels
Zahvalnost je u svojoj biti duboko ljudski čin i time ponajviše čin duha jer podrazumijeva dublje prepoznavanje i razumijevanje dobra i vrijednosti i zato je zahvalnost usko vezana i uz duhovnost. Najviše smo poticani na zahvalnost Bogu, no s obzirom na sva opterećenja koja smo unijeli u pojam zahvalnosti teško je ne primijetiti da velik broj ljudi ima poteškoća s ispravnim shvaćanjem i te zahvalnosti. Previše svojih ljudskih opterećenja i očekivanja unosimo i u potrebu i imperativ da Bogu budemo zahvalni, a ispravna zahvalnost prema Bogu i ljudima u korijenima je duhovnog zdravlja.
Foto: Pexels
Iskoristimo zato vremensku priliku kada nam se zahvalnost pojačano stavlja u fokus i u liturgiji i molimo da se izliječe naša shvaćanja i doživljavanja zahvalnosti. Da postanemo istinski slobodni ljudi koji su u stanju ispravno vidjeti i osjetiti zahvalnost jer tek iskrena zahvalnost čin je ispravne poniznosti koja otvara vrata slobodi djece Božje.