Nedjeljno jutro - Tijelo je moje jelo istinsko

Sveta misa najveće je blago Crkve, jer nas tu sam Gospodin hrani, po pričesti se i tjelesno sjedinjuje s nama, a jer svi blagujemo od istoga kruha i nas međusobno povezuje...

Pitaj stotinu katolika što je najvažnije u Crkvi. Odgovorit će: „Misa.“ Pitaj stotinu katolika što je najvažnije u Misi. odgovorit će: „Pretvorba.“ Reci stotini katolika da je obraćenje najvažnija stvar u Crkvi i oni će se naljutiti: „Ne, sve treba ostati onako kako je i bilo.“

Ova provokacija jednog njemačkog svećenika pokazuje nam kako možemo odlično poznavati nauk vjere, a ne razumjeti ga. Da, nama vjernicima misa je najvažnija jer se u njoj događa pretvorba, ali kada se od nas traži obraćenje, odnosno promjena života, onda se odupiremo. Jesmo li onda uopće shvatili zašto je misa najvažnija, zašto Bog u pretvorbi ulazi pod prilike kruha i vina? Ne čini li to da bi potaknuo „pretvorbu“ i u nama samima?

Foto: Pexels

„Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!“ Isus uporno ponavlja ovu tvrdnju, a svaki put kada je izgovori, ljudi ga sve manje razumiju jer ne mogu prihvatiti da bi trebali jesti nečije tijelo, pogotovo ne ljudsko. Isus naravno ne govori o kanibalizmu, ali govori o svome tijelu. On nije bilo tko. On je Sin Božji, Riječ Božja koja je postala čovjekom, on je božanska mudrost koja u današnjem prvom čitanju poput kakve domaćice poziva: „Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam zamiješala. Ostavite djetinjarije, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti.“

Isus nam ovdje objavljuje novu stvarnost vjere, a to je da se vječni Bog koji postaje čovjekom sada nama daje za hranu. Sve što Bog jest – svi njegovi blagoslovi, sva njegova ljubav i on sam – sve nam se to daje po pričesti za hranu koja preobražava iz smrti u život.

„Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.“ – Dok slušamo ove riječi, može nam se činiti da se Isus ponavlja, ali u svakoj novoj rečenici dodaje novi naglasak. Današnji odlomak evanđelja počinje s njegovim razdvajanjem pojmova Tijela i Krvi te ističe da trebamo blagovati i Tijelo i Krv Sina Čovječjega, a potom objašnjava da je to hrana spasenja i da po njoj ostvarujemo intimno životno zajedništvo, slično onome koje postoji u Bogu između Oca, Sina i Duha Svetoga.

Sveta misa najveće je blago Crkve, jer nas tu sam Gospodin hrani, po pričesti se i tjelesno sjedinjuje s nama, a jer svi blagujemo od istoga kruha, povezuje i nas jedne s drugima. Po pričesti se izgrađuje i ostvaruje jedinstvo vjernika koji u Kristu čine jedno tijelo. Dolazimo u crkvu kao pojedinci, a kroz svetu misu Bog nas povezuje i preobražava da postanemo s njime jedni drugima bliži.

Foto: Unsplash

Neki ljudi govore da ne trebaju ići u Crkvu jer imaju osoban odnos s Bogom doma. To je nemoguće. Nije moguće imati pravi odnos s prijateljem samo preko Facebooka. Potrebno je stati jedno pred drugo licem u lice. Muškarac i žena ne mogu ostvariti svoj brak bez blizine i tjelesnog zajedništva.

Ako muž živi i radi u Irskoj, a žena s djecom u Hrvatskoj, patit će zbog razdvojenosti. Moguće je vjerovati i bez Crkve, ali jedino u euharistijskom zajedništvu možemo postati dionici Božjega života i spasenja. Ako želimo stvarno imati osoban odnos s Bogom, važno je da bude tjelesan, a to je moguće kroz pričest, ako jedemo Tijelo i Krv Kristovu.

To nije samo obična hrana koju jedemo kad smo gladni ili kad želimo pojesti nešto zdravo ili ukusno. Velika je razlika između brze hrane i gurmanskih specijaliteta. Mi imamo različite vrste jela za različite prigode. Ljudi dosta paze na to što će jesti kako bi okrjepa za njihovo tijelo bila što bolja. No koliko god je važna briga za tijelo, još je važnije kako hranimo svoju dušu.

Foto: Pexels

Sve što čovjek konzumira, bila to hrana koju jedemo ili riječi koje slušamo, program koji gledamo, poslovi kojima se bavimo, sve nas to polako mijenja, nekad na bolje, nekad na gore. Nekad nas osnaži, a nekad oslabi, i tjelesno i duhovno. Recimo da ste na radnom mjestu gdje svi oko vas psuju, htjeli vi to ili ne htjeli, te će psovke postati vašom hranom i štetno će utjecati na vas.

Kristovo Tijelo i Krv posebna su hrana koja siti našu duhovnu glad za nebom. Svijet je prepun sadržaja, ima toliko zanimljivih mjesta koje možete kao turisti posjetiti, toliko knjiga koje možete čitati i filmova koje možete pogledati. Čovjeku ne mora nikad biti dosadno, no je li to čovjeku dovoljno?

Bog ne želi da se zadovoljimo prolaznom hranom i prolaznim ispunjenjima. On nas želi nahraniti nebeskim životom. On nam daje Isusa, kruh života u euharistiji. Zašto se zadovoljiti hamburgerom u McDonaldsu, ako smo pozvani na gozbu jaganjčevu koja sav naš život uzdiže i preobražava.

Pristupajmo pričesti kako bi se naši životi mijenjali i kako bismo bili sve bolji sinovi i kćeri Božje.