Kršćanstvo nije za one koji misle samo na sebe. Nemoguće je spasiti dušu svoju ako nas nije briga za spasenje svoga bližnjega. Zato Božja Riječ kori bezbrižne i spokojne
Bogatstvo, često prozivano u Evanđelju, predstavlja se kao moguća opasnost koja nam zamagljuje oči da spoznamo pravu bit života. Pritom valja stalno imati na pameti da bogatstvo samo po sebi nije loše, ali čovjeka prečesto dovodi u napast da zajedno sa sefovima zaključa i svoje srce, da slažući novce s njima pospremi i djelotvornu sućut prema potrebnima, da grabeći samo sebi usput pograbi i ono što pripada drugima.
Kršćanin niti smije niti može mirovati dok igdje u svijetu ijedan čovjek trpi nepravdu ili podnosi nesreće. Kršćanstvo nije za ravnodušne. Kršćanstvo nije za one koji misle samo na sebe. Nemoguće je spasiti dušu svoju ako nas nije briga za spasenje svoga bližnjega. Zato Božja Riječ kori bezbrižne i spokojne. Biti bezbrižan i spokojan u svijetu koji je pun muke i boli znači biti nerealan. Znači da ne živim u stvarnom svijetu, nego da imam svoj mali umjetno stvoreni svijet u kojemu živim u iluzijama.
Foto: Unsplash
Evanđelje je prepuno dinamike. Isus, za kojega vjerujemo da je Krist, od nas traži budnost i molitvu. Traži da uočavamo, promišljamo, odlučujemo i djelujemo. Pasivno kršćanstvo ne postoji. Postoji samo kršćanstvo kontemplativne akcije i aktivne kontemplacije. Tragedija bezbrižnih i spokojnih je u krivoj procjeni sadašnjosti i vječnosti. Oni za račun trenutnoga užitka propuštaju mogućnost vječne utjehe i sreće.
Evanđeoski odlomak u kojemu Isus donosi prispodobu o bogatašu i prosjaku Lazaru, upravo iz perspektive vječnosti promatra one koji su u zemaljskom životu bezbrižni i spokojni. Bogataš se ne nalazi u stanju Pakla zato jer je bio bogataš, nego zato jer je imao prigodu koju nije iskoristio. Bila su mu darovana materijalna dobra koja nije znao podijeliti s drugima. Bogataš je u stanju Pakla jer je promašio bit života.
Foto: Pixabay
Svatko od nas ima neka dobra, neke talente koji su mu povjereni da ih razvija na korist drugih, a za vlastito spasenje. Bogataš iz evanđelja nas opominje što biva s nama ako nas vrag uspije zavesti i uvjeriti da smo mi vlasnici tih talenata, a ne oni kojima su talenti povjereni. S onim što imam ne mogu činiti što me volja. Moram činiti jedino ono što je Bogu na slavu, a čovjeku na korist i spasenje. Pakao je zbroj promašenih života i neiskorištenih prigoda. To je ta strašna muka koju bogataš iz Isusove priče podnosi.
Pomalo netipično za Pakao, bogataš moli za svoju braću koji su još uvijek na zemlji. Moli da im se posvjedoči kamo vodi stranputica kojom idu. Bogataš moli za znak. Moli za čudo. Isus nas uči da je život čudo, a življenje znak. Božja Objava koja nam je darovana sadrži dovoljno elemenata da procijenimo jesmo li na pravom putu ili na stranputici. Nažalost, zavedeni ljudi se olako privikavaju na uobičajeno i prečesto obezvrjeđuju rječitost svakodnevnoga. Živimo u površnom svijetu, neprestano izazivani bombastičnim senzacionalizmom. Svakodnevno nas zaskaču napuhane ekskluzivnosti. Uz toliko galame nitko ne čuje jednostavnost i dosljednost. A upravo je to ono što nam treba.
Foto: Unsplash
Ljudi čeznu za čudesima. I ovaj naraštaj znake traži i čudesa ište. Ali, znak nam je već darovan. Dijete povijeno u jasle, Brat koji je prošao zemljom čineći dobro, Sin Čovječji koji je umro za nas, Uskrsli Gospodin koji nam je darovao svoga Duha Svetoga. Treba li nam još išta? Život je čudo, a življenje znak. Vratimo se Ocu u Snazi Duha i po primjeru Kristovu. Živimo život u njegovoj bogatoj i dinamičnoj jednostavnosti, bez mučne sebičnosti, hinjene bezbrižnosti i nerealne spokojnosti.
Piše: Nikola Kuzmičić