Božićno otajstvo u sebi nosi četiri važne dimenzije. Prvenstveno sadrži povijesno prisjećanje na događaj koji se zbio u Betlehemu, kao drugo, njemu je prethodio proročki navještaj, a slijedi ga dimenzija neprestanoga posadašnjenja. Konačno, tu je i usmjerenost na vječnost…
Krist je utjelovljen i rođen u punini vremena, sukladno proročkom navještaju zapisanom u Svetome Pismu. Povijest se pripremala na dolazak Spasitelja. Bog je, najvećim dijelom preko Izabranoga naroda, ali i preko pogana, pripravljao ljude na Kristovo utjelovljenje.
Vrijedno je znati da Bog ništa ne čini na brzinu niti na silu, nego da ljude pripravlja za ono što se ima dogoditi. Odgaja ih da mogu kvalitetno donijeti odluku o prihvaćanju ili odbijanju ponuđenoga Spasitelja i spasenja koje u njemu imamo.
Otajstvo Kristova utjelovljenja a potom i rođenja u Betlehemu, bremenito je porukom koja se može svesti na samo jednu istinu – Bog nas slobodno ljubi.
Pixabay
Bog uspostavlja odnos s nama pa čak i onda kada smo grješni. Dapače, još više i još djelotvornije nas ljubi kada smo u grijehu. Zato da bi nas svojom ljubavlju oslobodio od grijeha. Ta Krist se zato i utjelovio da bi omogućio ostvarivanje odnosa između Boga i čovjeka kakav je i bio prije grijeha. Božji odnos prema čovjeku je obilježen ljubavlju. Stvoriteljskom, braniteljskom i spasiteljskom ljubavlju. Upravo zato jer nas ljubi, Bogu je stalo do nas. Do svakoga od nas.
No, u uspostavljanju tog odnosa ljubavi Bog se ne da uvjetovati čovjekovim očekivanjima ili pretpostavkama. On je slobodan i slobodno izabire način na koji će s čovjekom uspostaviti odnos ljubavi. Na nama je da se otvorimo Bogu i dopustimo mu da nas oslobodi našeg pogleda na svijet kako bismo mogli, sve u sebi i oko sebe, početi promatrati Božjim očima.
Način na koji se Krist utjelovio i način na koji je rođen pokazuje nam jasnu sliku Boga koji ne pristaje da mi raspolažemo njime, nego nas poziva da zajednički prispijemo u Očev dom.
Pixabay
Kršćanstvo nije folklorna kategorija, nego uvijek svježe i aktualno življenje vjere, nade i ljubavi koja je u nama. Božić nije tek događaj koji se jednom dogodio, nego je prvenstveno otajstvo koje se u našem životu treba neprestano događati. Nedostatno je razmišljati o Kristovom utjelovljenju i rođenju samo o godišnjem spomenu betlehemskoga čuda. Ono bi se trebalo konstantno odvijati u nama. Zajedno sa cjelokupnim spasenjskim otajstvom.
Pogled u prošlost ne smije nas odvratiti od promatranja sadašnjosti, nego nam treba razbistriti pogled i pomoći nam da jasnije uočimo, ispravnije zaključimo, kvalitetnije odlučimo i djelotvornije ostvarujemo.
Što bolje shvatimo smisao prošlosti, to će nam blagoslovljenija biti sadašnjost. A pravilno shvaćena sadašnjost se nadahnjuje na prošlosti, istodobno se usmjeravajući prema budućnosti. Ne radi se samo o promatranju svijeta iz perspektive vječnosti i dolaska pred Lice Božje, nego i o ostatku zemaljskog života koji nam je darovan.
Iz knjige: 'I danas govorim', Nikole Kuzmičića