Da ništa drugo ne znamo o Bogu, osim, kako Crkva moli, da svoju svemoć očituje najviše praštanjem i milosrđem, bilo bi dovoljno razloga da ga uzljubimo i da živimo njegovu volju. Bog je svemoguć.
Nažalost, sama činjenica da je Bog svemoguć ne mora nas nužno razveseliti. Naime, većina nas koji živimo čuli smo za takve slučajeve ili smo na vlastitoj koži osjetili kako se ponašaju oni koji imaju veliku moć. Koliko se zla i patnje tada može nakupiti. Moć ne kvari ljude, nego pokazuje kakvi su zapravo. A moćnici se prečesto poigraju životima ljudi. Radi vlastitih ambicija ili sitnih interesa upropaštavaju naraštaje i krajeve. I zato, kad se spomene da je Bog u kojega vjerujemo svemoguć, ljudi se sjete svoga gorkog iskustva i pomisle da je potrebno, da ne bismo osjetili snagu njegove svemoći, dodvoriti se tome moćnome Bogu prinošenjem žrtava i darova ili sitničavim obavljanjem propisa koje od nas traži.
Foto: Pixabay
Ali Bog kojega nam je objavio Isus iz Nazareta, za kojega vjerujemo da je Krist, nije takav. On je svemogući Bog koji svoju svemoć očituje najviše praštanjem i milosrđem. Bog svoju svemoć ne koristi da bi zalutalome grešniku zabranio povratak k sebi, nego svoju svemoć koristi kako bi "oplijenio" sam sebe te da bi, rodivši se kao najmanji od ljudi, pokazao ljudima put povratka. Bog svoju svemoć ne koristi kako bi ljude kažnjavao, makar i pravedno, nego da pokaže svoje milosrđe. Milosrđe kojemu nije svrha poniziti paloga čovjeka, nego mu pomoći, snagom neizmjerne Ljubavi, da ustane, da hodi u Božjoj blizini i da prođe zemljom čineći dobro poput onoga kojega je susreo i čijoj je Riječi povjerovao.
Piše: Nikola Kuzmičić