Zakon Gospodnji dušu krijepi, neuka uči, srce sladi, a oči prosvjetljuje…
Izričući svoju volju sažetu u Deset riječi, Bog nas najprije potiče da shvatimo i prihvatimo osnovnu istinu. On je naš Bog. On je Bog koji se pokazao zainteresiran za nas ljude. On je Bog koji se čudesno zauzeo za nas. On je Bog koji želi da svi prispijemo punini sreće. Upravo zato nas upućuje kako treba živjeti.
Kada bismo iz te perspektive gledali na Deset Božjih riječi vjerojatno bismo mogli osjetiti ono što pjeva psalmist: Zakon Gospodnji dušu krijepi, neuka uči, srce sladi, a oči prosvjetljuje. Ako doista vjerujemo da je Onaj koji nam govori naš Bog, naš Otac i Ljubav, bit će nam jasno samo od sebe kako su njegove Riječi nozi našoj svjetiljka i svjetlo našoj stazi, a ne krute zapovijedi koje moramo zadovoljavati kako bismo se spasili Pakla ili dohvatili Raj.
Foto: Pixabay
Obraćenje na koje nas poziva evanđelje – promjena je stava. Danas pokušajmo promijeniti svoj stav o Deset Božjih riječi. Kršćanstvo se ne događa u kategorijama straha ili pohlepe, nego u odnosu ljubavi i povjerenja. Biti kršćanin ne znači poštivati Božje zapovijedi zato jer se bojimo da će nas Svemogući strovaliti u središte paklenih muka, niti to znači kruto ispunjavati zakone i propise kako bismo mogli računati s odgovarajućim mjestom u Raju. Naprotiv, istinski kršćani u Božjim riječima znaju prepoznati Božju ljubav prema čovjeku i osjećaju potrebu na tu djelotvornu ljubav odgovoriti vlastitim povjerenjem u Božju volju i njegovo vodstvo.
Foto: Pixabay
Istinski odnos povjerenja i ljubavi oslobodit će nas od svih napasti da izigravamo ili zloupotrebljavamo Božje riječi. Tada nećemo tražiti isprike za izbjegavanje obveza, niti ćemo odgađati vrijeme potpunoga predanja Božjoj volji. I nećemo, pod krinkom služenja Bogu i ljudima, nametati svoju volju, zastupati vlastiti interes niti razvijati bogohulni biznis. Tada nećemo od Kuće Očeve praviti kuću trgovačku ni špilju razbojničku.
Foto: Pixabay
Istinski odnos povjerenja i ljubavi poštedjet će nas od sitničavog mudrovanja, bezlične osrednjosti i pogubnog minimalizma. Namjesto znakova koji bi hranili taštu želju za senzacionalizmom ili mudrosti koja bi potaknula intelektualne ekstravagancije, cinizam, nadmudrivanje i omalovažavanje, kršćani, svjesni da će izazvati zgražanje, porugu i nerazumijevanje, propovijedaju Boga i to Krista raspetoga.
Piše: Nikola Kuzmičić