Ove nedjelje autor knjige 'I danas govorim' Nikola Kuzmičić piše nam o svom rodnom otoku Hvaru i kako su nekada sva četiri godišnja doba, koja se izmjenjuju na našem podneblju, u sebi nosila znakove Božje prisutnosti
Oni koji duže pamte sjećaju se da je godina nekada imala četiri godišnja doba. Srce, dirnuto Božjom milošću, moglo je u svakome od tih doba prepoznati znak Božje prisutnosti, Božje stvarateljske ljubavi i neiscrpnoga Božjeg povjerenja u čovjeka kojemu je darovao sav svijet.
Foto: Pixabay
Mi, koje je Bog blagoslovio dopustivši da se rodimo na otoku Hvaru, gledajući svijet otvorenim očima, nismo mogli a da ne zapazimo Božje tragove u njemu.
U proljeće, preplavljeni šarenilom prirode i zanesenom igrom kozlića, otkrivali smo kako su bili u pravu oni koji su nam govorili da je život lijep. I učili smo u potpunosti doživjeti i sačuvati tu ljepotu.
Foto: Unsplash
Kad bi nam u mirisu kadulje i lavande zasjalo ljeto, osjećali bismo svoju snagu, mladenački zanos, nepomućene ideale i beskonačnu želju da učinimo nešto lijepo. Nešto trajno i dobro. Osjećali smo istodobno i dobrotu Stvoritelja koji nam je dao mogućnosti i sredstva da iskoristimo svoje mogućnosti. Ljeto se na Hvaru diše punim plućima.
Foto: Pixabay
Kad ujesen zrelost grožđa srca razveseli spoznavali bismo da srećom plodi samo ono što je znojem zalijevano. Da istinski Božji blagoslov dolazi tek nakon istinskoga čovjekovog truda. I da rad nije prokletstvo kojim je čovjek kažnjen, nego da je mogućnost darovana svakome od nas da sudjelujemo u Božjem stvarateljskom činu, da budemo sustvaratelji i suukrašavatelji ove malene Zemlje, jedine koju imamo.
Foto: Unsplash
A kad bi došla hladna zima, burom ošinuta, shvatili bismo kako usprkos studeni, nesavršenosti i zatvorenosti, itekako ima smisla koji se može pronaći u svemu, poglavito u onome što nam na prvi pogled izgleda sitno, nezanimljivo i svakodnevno. Shvatili bismo kako ima ljubavi i to najviše upravo onda kad nismo, mukama pritisnuti, u mogućnosti jasno je prepoznati.
Ponekad poželim sve ljude odvesti na Hvar da u kući okrenutoj prema svitanju susretnu Boga.