Kao što je u zabludi onaj koji smatra da se u Kristovim pričicama nema što pronaći, tako čini pogrešku i onaj koji smatra da je odmah jasna cjelokupna poruka…
Evanđelist konstatira da je Isus sjedio uz more, a onda je k njemu nagrnulo mnoštvo ljudi. Isus, vidjevši da dolazi silan svijet, ulazi u lađu i iz lađe im govori. Isus tim činom i nama koji smo mu povjerovali daje poticaj koji valja slijediti. Radi se o Isusovoj praktičnosti, osjetljivosti za trenutak i korištenju postojećih mogućnosti. Isusova pouka se, zato jer je ušao u lađu, mogla kvalitetnije čuti, a onda se mogla i bolje shvatiti.
Isusa je mnoštvo koje je nagrnulo moglo gurnuti u more ili su učenici mogli spriječiti prilaz. No, ne događa se ni jedno od toga. Događa se najbolje i najkorisnije moguće. U našem svakodnevnom životu prečesto se događaju naoko bezizlazne ili opasne situacije. Isusovi učenici će i u takvim situacijama pronaći način da posvjedoče Evanđelje i Božju ljubav prema čovjeku.
Foto: Unsplash
Osim činjenice da Isus kvalitetno koristi novonastalu situaciju za učinkovitije propovijedanje Kraljevstva Božjega, još nas jedna stvar iz ove evanđeoske zgode potiče na razmišljanje i nasljedovanje.
Isus Radosnu vijest, koju je došao donijeti ljudima, propovijeda u prispodobama. Govori je polazeći od iskustva slušatelja, tako da ga mogu razumjeti. Isus ne izlaže teoretske traktate o određenoj teme, nadmudrujući se s protivnicima i zadivljujući svojom učenošću. Isus govori na način koji može biti shvaćen.
Konačno, Isus poučava svoje apostole o načinu na koji valja produbljivati izrečene Kristove riječi. Kao što je u zabludi onaj koji smatra da se u Kristovim pričicama nema što pronaći, tako čini pogrešku i onaj koji smatra da je odmah jasna cjelokupna poruka. Potrebno je oraspoložiti se za prihvaćanje Božje riječi, promišljati je svakodnevno i onda ćemo postati dostatno plodno tlo na kojemu će sjeme nicati i donositi obilati rod.
Piše: Nikola Kuzmičić