Kosa je uvijek imala dublje značenje od banalne materijalne činjenice nekih dlaka koje nam rastu na glavi…
Čudesna je čovjekova ljepota. Ne isključivo u njegovoj fizičkoj, materijalnoj dimenziji, nego prvenstveno u zajedništvu duše i tijela. Duša naše tijelo čini živim i lijepim. Dobra duša čini da neka tijela i neka lica, koja i nisu fizički lijepa, budu itekako privlačna. Jer, kao što su još naši stari uočili, istinska ljepota dolazi iznutra. Čudesna ljepota čovjekova tijela očituje se i u našoj kosi.
Foto: Unsplash
Kosa je uvijek imala dublje značenje od banalne materijalne činjenice nekih dlaka koje nam rastu na glavi. Kosa je uvijek imala jaku društvenu i religioznu dimenziju. Po kosi se mogla iščitavati pripadnost. S jedne strane pripadnost određenoj društvenoj skupini, odnosno staležu, a s druge strane i religiozna pripadnost. Ne moramo ići daleko ni prostorno ni vremenski da bismo našli primjere za ono što je upravo izrečeno. Dovoljno je promotriti hrvatske narodne nošnje i običaje pa će nam biti jasna simbolička važnost kose u životu. Suvremeni svijet, čak i u svojoj buntovničkoj, anarhističkoj i destruktivnoj dimenziji, ne samo da se nije odrekao tradicionalnoga shvaćanja važnosti kose, nego se stječe dojam da je kosa jedan od osnovnih načina prenošenja poruke. Želeći se osloboditi jednih pravila, nameću se druga. Jedni obrasci ponašanja zamjenjuju se nekim novima pa se opet po kosi prepoznaje pripadnost ovoj ili onoj skupini.
Foto: Pixabay
Dakako da se bezdušni kapitalizam zapleo i u našu kosu pa nas svojim diktatorskim metodama tjera da trošimo i kupujemo kako ne bismo bili žigosani kao primitivni ili ružni. Nabijaju nam se kompleksi, traži se od nas da se panično bojimo nekih stvari i očekuje se da trošimo silne količine novaca kako bismo ostavili dojam mladih i lijepih ljudi. Namjesto da učimo kako dostojanstveno stariti s našim tijelima koja se polako izobličuju i psihama koje nisu više tako pouzdane i jake, mi pristajemo na protuprirodnu borbuu kojoj smo unaprijed osuđeni na poraz.
Foto: Pixabay
Kosu prati i snažna seksualna dimenzija i nečija erotičnost se u mnogome prepoznaje ili očituje kroz kosu. U kršćanstvu, poglavito u redovništvu, odnos prema kosi je shvaćen kao simbolički znak odnosa prema svemu ovosvjetovnom. A i sv. Pavao se u svojim poslanicama dotaknuo kose i ponudio par savjeta, što se dakako trebaju iščitavati u teološkom, a ne u bontonskom smislu.
Foto: Pixabay
Ja bih ipak naše promišljanje o kosi usmjerio u jednom drugom smjeru koji nam svima može biti poticajan i poslužiti kao primjer za cjelokupno čovjekovo ponašanje. Naime, kosu, odnosno ono što nam je na glavi možemo promatrati pod dva vida. Prvi je prirodni proces. Kosa nam raste i otpada prirodno. To je nešto što je potpuno naravno. Drugi vid je činjenica da mi interveniramo u taj proces i nastojimo ga oplemeniti, kultivirati. Kršćanski život se može svesti na te dvije dimenzije. S jedne strane je prirodni tijek našega života koji se događa sam od sebe. Ide svojim ritmom. Ali mi smo pozvani oplemeniti taj ritam. Ukrasiti ga dobrim djelima, ljubavlju i osjećajima. Učiniti ga ljepšim i boljim. Učiniti ga poticajom.
Foto: Pixabay
Nije dovoljno postojati. Potrebno je udahnuti život našem postojanju. Potrebno je potruditi se kako bi ono što je po naravi dobro dano postalo ljepše i bolje, a ono što ima nedostatke kako bismo popravili. Kad bi ljudi svojoj duši posvetili vremena koliko posvećuju frizuri, svijet bi bio zasigurno bolje mjesto. Kad bi ljudi proveli u molitvi onoliko vremena koliko ga provode u češljanju, svijet bi zasigurno bio bolje mjesto.
Piše: Nikola Kuzmičić