Vidjevši Isusa kako moli, učenici zažele da i njih nauči moliti. Želja je to koja bi se trebala pojaviti u svakom kršćanskom srcu.
Veliki je problem što u našem jeziku riječ moliti znači tražiti nešto od nekoga. Tako s vremenom pomišljamo da je molitva upućena Bogu zapravo traženje ili zahtijevanje da nam Bog ispuni određene želje. No molitva je više od toga. Stoga i mi moramo ponoviti s učenicima – Kriste, nauči nas moliti. Svaka molitva Crkve se, na temelju Isusove molitve, sastoji od tri neizostavna dijela. I ta tri dijela je potrebno moliti po redu.
Foto: Pexels
U prvom dijelu, svake molitve Crkve, najprije spominjemo ime one osobe kojoj se obraćamo. Spominjanjem imena, ne samo simbolički, nego potpuno stvarno, uspostavljamo vezu s osobom kojom se obraćamo. Spominjanjem imena postajemo svjesni činjenice da se obraćamo osobi, a ne nekoj sili ili univerzalnoj energiji. Mi kršćani vjerujemo da je Bog osoba, Otac koji nas je stvorio i kojemu je stalo do nas, Sin koji nas je poučio u Ljubavi i spasio nas od vječne propasti te Duh koji nas uzdržava, brani i daruje nam život. Druga stvar koju nam osvješćuje spominjanje imena osobe kojoj se obraćamo je činjenica uspostavljanja odnosa. U molitvi uvijek uspostavljamo odnos. Molitva nije govor u prazno ili slanje želja koje možda niti neće naći onoga kojemu su poslane. Molitva je komunikacije. Molitva je razgovor. Stoga je potrebno molitvi pristupiti potpuno svjesno sa stavom da u molitvi ne govorim samo ja, nego da po svakoj molitvi Bog želi i meni govoriti. Ako mu to dopustim.
Foto: Pexels
Drugi dio molitve je slavljenje Boga i prihvaćanje njegove volje. Isus nas uči da činimo sve da se po nama proslavi Božje ime u svakom prostoru i vremenu. Obveza je to koja je veoma zahtjevna i koju je nemoguće olako izgovoriti. Cijelim svojim životom želim tebe, Bože, proslaviti. Želim učiniti da te svi ljudi više zavole. Osim što proslavljamo Boga, u drugom dijelu svake istinske molitve iskazujemo i svoju želju da Božja volja zahvati svako stvorenje. Da Božje Kraljevstvo Ljubavi bude posvuda prisutno i prepoznatljivo. Time sebi osvješćujemo također i istinu da Bog ne želi da se to dogodi bez nas i da smo mi oni koji će omogućiti intenzivniju prisutnost Božjega Kraljevstva i njegove Volje u svijetu. U drugom dijelu molitve se također prisjećamo nekog konkretnoga događaja ili činjenice u kojemu se jasno iskazuje Božja slava i njegova neizmjerna ljubav prema čovjeku.
Foto: Pexels
Tek u trećem dijelu molitve, nakon što smo uspostavili odnos i proslavili Boga, usuđujemo se zatražiti ono što smatramo potrebnim za nas, naše bližnje i cijeli svijet.
Tu je također potrebno učiti od Isusa i uvijek dodati da se u konačnici vrši Božja, a ne naša volja. I to stoga jer vjerujemo da Bog bolje od nas zna što je za naše dobro.
Piše: Nikola Kuzmičić