Sv. Pavao Apostol nam, nadahnut Božjim Duhom, navodi pet stvari po kojima bi se trebalo prepoznavati zajedništvo kršćana…
Završavajući drugu poslanicu Korinćanima, sv. Pavao piše: Uostalom, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama. Zajedništvo ljubavi koje povezuje Presveto Trojstvo, valja se prepoznavati i u zajedništvu onih koji u trojedinoga Boga vjeruju. Sv. Pavao Apostol nam, nadahnut Božjim Duhom, navodi ovih pet stvari po kojima bi se trebalo prepoznavati zajedništvo kršćana. Kršćana njegova vremena, ali i nas kršćana ovoga vremena.
Prije svega nam je upućen poziv da budemo radosni. Nije to težnja za raspojasanim slavljima ili nekontroliranim zabavama, nego je poziv na istinsku radost koja proizlazi iz srca punog vjere i očituje se u riječima i djelima. Nemoguće je biti svjestan spasenja koje nam je po Kristu darovano, a ne biti istinski radostan i tu radost drugima prenositi.
Foto: Pixabay
Potom nas nadahnuti Apostol potiče da se usavršavamo. Da napredujemo u dobi, mudrosti i milosti. Poziv za takvim napredovanjem nije upućen samo djeci, nego i svakome od nas. Svi smo dužni, ma koliko bili sveti, napredovati i usavršavati se. A u sumnjama, dvojbama i mukama života smo dužni jedni druge tješiti. Dužni smo jedni drugima biti križonoše. Sve muke i tjeskobe ovoga svijeta i svakoga pojedinoga čovjeka se tiču i nas kršćana. I pozvani smo pomoći i utješiti koliko god nam je moguće. Kršćani nisu izolirana elitistička organizacija, nego sućutni ljudi koji doduše nisu od svijeta, ali su u svijetu i za svijet.
U rastrganom svijetu je potrebno da mi kršćani pokazujemo primjerom mogućnost složnoga suživota. Nije to zahtjev za nijekanjem raznolikosti ili odreknuće od posebnosti. To je naprotiv poziv da prepoznajemo i svoje i tuđe osobitosti te da uložimo napor da se prilagodimo jedni drugima Bogu na slavu, na korist našu i cijeloga svijeta.
Foto: Pixabay
Konačno, valja nam čuvati mir. Mir u našim srcima i životima, mir u našim zajednicama i mir u cijelome svijetu. Taj mir nije prisilno ušutkivanje, nego govor koji izgrađuje i zbližava. Mir koji mi kršćani trebamo njegovati nije pasivnost, nego djelatno zalaganje za čovjeka koje proizlazi iz ljubavi. Mir za koji se mi zalažemo nije nijekanje, nego afirmacija. Nije porobljavanje, nego oslobađanje. Nije smrt, nego život. Ako vjerujemo i iz te vjere se iskreno radujemo, usavršavamo i tješimo, ako nastojimo biti uslužni i mir njegujemo, Bog ljubavi i mira bit će s nama. Sa svima nama će biti milost Gospodina našega Isusa, Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga.
Piše: Nikola Kuzmičić