U čemu je razlika između Petra i Jude? Razlika je u dvostrukom povratku…
Zanimljivo je promatrati u Evanđeljima takozvane paralelne osobe i njihov odnos prema Kristu. Radi se o ljudima što su imali iste mogućnosti, a potpuno drugačije su ih iskoristili. Najočitiji takav primjer su dvojica razbojnika koji su bili razapeti s Isusom. Istu situaciju u kojoj su se našli jedan je iskoristio za pomirenje s Bogom, a drugi za vrijeđanje i proklinjanje.
Vazmeno otajstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća doziva nam u pamet još jedan par ljudi koji se izričito spominju u tim danima, a o kojima je u evanđeoskim zapisima rečeno da su u istoj situaciji postupili drugačije. Radi se o Šimunu Petru i Judi Iškariotskom, dvojici od Dvanaestorice.
Foto: Wikipedija
Obojica su bili pozvani za Isusove učenike, a potom i izabrani među dvanaest apostola. Obojica su, u većoj ili manjoj mjeri, bili svjedoci Isusovih čudesnih riječi i djela. Obojica su se, kad ih je ono Isus poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, vratili radosni govoreći da su im se i zlodusi pokoravali.
Obojici je u zajednici Isusovih učenika povjerena posebna zadaća. Petar je izabran da bude prvi među jednakima, ona stijena na kojoj će biti sazidana Crkva i kojemu će se dati ključevi Kraljevstva nebeskoga, a Judi je povjerena blagajna. Taj podatak o Judi govori da su ga ostali učenici cijenili te da je bio pošten, pametan, spretan, odgovoran i razborit čovjek jer se obično takvima povjeravaju financije.
Foto: Unsplash
Obojica su s Isusom blagovali pashalnu večeru. Za Petra ne znamo, ali za Judu je posvjedočeno da je sjedio na toj večeri blizu Isusa jer je s njim jeo iz iste zdjele. I baš za vrijeme te večere Isus je obojici jasno dao do znanja što će se dogoditi između njih još prije svitanja novoga dana. Obojica su okrenuli leđa svom Učitelju i Bogu. Jedan trostrukim zatajenjem, a drugi izdajom i prokazanjem.
Obojica su, shvativši što su učinili, osjetili duboko kajanje. O Petrovom kajanju se dosta govori i piše. No, evanđelist Matej jasno i jednosmisleno svjedoči i da se Juda pokajao. Juda nije bio bešćutni izdajnik, pohlepan i sklon zlu. Premda ne znamo njegove motive, znamo njegovo kajanje. Znamo da je promišljao ono što se dogodilo i znamo da je shvatio svoju pogrešku te da se je pokajao.
Foto: Wikipedija
Konačno, i Petar i Juda su djelima pokazali svoje kajanje. Petar tako što je gorko zaplakao, a Juda tako što se otišao založiti za Isusa da ga puste i što je vratio novac dobiven za izdaju. U čemu je onda razlika između Petra i Jude? Razlika je u dvostrukom povratku. Petar se vratio Isusu i zajednici Isusovih učenika, a Juda nije, nego je sam skončao svoj život. Petar se vratio Bogu i Crkvi, a Juda je smatrao da mu to ne treba i propao je.
Petar se vratio i postao je svetac spreman umrijeti za Krista, Juda se nije vratio i presudio je sam sebi. Kajanje samo po sebi nije dovoljno. Preričući riječi što ih je zapisao sv. Jakov možemo zaključiti da je kajanje bez povratka Bogu i Crkvi mrtvo. To je jalovo kajanje. Kajanje koje ne rađa pomirenjem i oslobođenjem. Kajanje koje zamućuje pogled i vodi u samouništenje. Svima nama koji u Krista vjerujemo ponekad biva teško živjeti svoju vjeru. U takvim trenucima je najvažnije ne odustajati ni od Boga ni od Crkve. Potrebno je biti u zajedništvu s Bogom i Crkvom. Jer to je jedini put koji vodi u život.
Piše: Nikola Kuzmičić