„Ili jeli ili pili“, veli sveti Pavao u poslanici kršćanima u Korintu, „ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite“
Premda živimo daleko i od prostora u kojemu je to pisano i od vremena nastanka ove poslanice, nadahnuta riječ se i na nas odnosi. I mi smo pozvani, sve što činimo, činiti na slavu Božju.
Da bi netko mogao sve činiti na slavu Božju, nužno mora vjerovati u Boga. A vjerovati u Boga zapravo znači Boga staviti na prvo mjesto u svom životu. Ova spoznaja je prigoda da se svatko od nas zaustavi nad svojim životom, da se prisjeti svojih razmišljanja i djelovanja te da se zapitamo koliko je uistinu Bog nama važan. Je li nam Bog na prvom mjestu? Oni koji u Boga vjeruju svoju vjeru pokazuju djelima. Prepoznaje li se naša vjera po našim djelima?
Foto: Pexels
Vjera je milosni Božji dar čovjeku. Ali čovjek je pozvan slobodno prihvatiti taj Božji dar i razvijati ga. Proces je to koji od čovjeka zahtijeva opredjeljenje, napor i vrijeme. I poziv sv. Pavla da sve na slavu Božju činimo također zahtijeva i opredjeljenje i napor i vrijeme.
Prije svega je potrebna zrela odluka da ćemo vjeru svjedočiti svojim životom. Odluka da nećemo povjerovati onima koji nas uvjeravaju da je vjera privatna stvar i da se moramo odricati svojih uvjerenja čim izađemo iz crkve ili iskoračimo iz svoje kuće. Biti vjernik znači u svakom trenutku djelovati prema Evanđelju koje se najjasnije sažima u Isusovoj zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Zar itko dobronamjeran može smatrati da je ljubav nepoželjna ili nepotrebna u svim segmentima života? Zar itko dobronamjeran može misliti da je Evanđelje, koje naviješta ljubav prema svakome čovjeku, nešto čega bismo se mi kršćani trebali sramiti i ne svjedočiti javno?
Foto: Pexels
Nakon što se odlučimo uvijek i svugdje živjeti svoje kršćansko opredjeljenje, potrebno je uložiti napor da to i postignemo. Prije svega napor razumijevanja Božje Objave, prihvaćanja Riječi Božje, upoznavanja tradicije i sadašnjosti Crkve te prepoznavanje znakova vremena preko kojih nam se Bog danas objavljuje. Drugi napor je vježbanje u činjenju dobra i nastojanje da svaki dan postajemo sve bolji oslobađajući se onoga što je u našem djelovanju, govorenju ili razmišljanju loše i razvijajući ono što je dobro. Dakako da je potrebno neprestano molitvom tražiti Božju pomoć da nam dade darove Duha Svetoga i nepokolebljive upornosti.
Foto: Pexels
Upravo zato što je put vjere rast i napredovanje u spoznaji i djelovanju, potrebno je i vrijeme u kojemu ćemo se usavršiti. Stoga je potrebno da jedni druge, molitvom i primjerom, potičemo i pomažemo u rastu u vjeri.
Nakon nekog vremena ćemo primijetiti neupitnu istinu. Nastojanje oko dobra, napor da sve na slavu Božju činimo, nakon nekog vremena će postati dio naše naravi i moći ćemo potpuno spontano biti oni koji isijavaju svoju vjeru posvuda.
Piše: Nikola Kuzmičić