U Knjizi proroka Miheja, svjestan svoga grijeha, starosavezni vjernik se pita: S čime ću doći pred Gospodina?
Pita se na koji način je moguće uspostaviti prijateljstvo koje je grijeh raskinuo. Pita se kako se ponovno vratiti Bogu kojemu smo svojim mislima, riječima, djelima i propustima okrenuli leđa. Njegova domišljanja se potom razvijaju u četiri stupnja. Ponajprije se pita: Hoću li pasti ničice pred Bogom Svevišnjim? Je li Bogu dovoljno moje poniženje? Želi li Bog da padnem u prah pred njim pa priznam kako sam ništarija, ovisan o njegovoj dobroti i milosti? Je li naš Bog tiranin kojemu je draga naša sramota? Na drugom stupnju starosavezni grešnik ide dalje. Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? Možda će Boga razveseliti žrtve koje ću mu prinijeti? Ako njemu dam ono što je meni vrijedno? Može li ritual i strukturirani obred razveseliti Boga, udobrovoljiti ga i nagnati da odustane od srdžbe i osvete? Ili se možda mora ići dalje? Možda velikom Bogu treba velika zadovoljština? Možda trebam obećati nešto što izgleda nemoguće da bih ostavio dojam spremnosti na popravak? Starosavezni grešnik se pita: Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potoka ulja?
Foto: Pixabay
I konačno, promišljajući sam o sebi, a ne osluškujući Božju volju, čovjek dolazi na ideje koje su okrvavile ljudsku povijest. Pomišlja se kako treba Boga koji je iznad ljudske pameti razveseliti nečim što je izvan pameti. Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio? Onome koji želi slušati Bog odgovara što mu je činiti. Prorok Mihej naviješta Božju volju: Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Gospodin traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi. Ne trebamo izmišljati Božju volju niti se domišljati što Bog od nas želi. On sam nam je objavio što je dobro i što traži od nas. Želi da uspostavimo odnos. Odnos s Bogom, odnos sa čovjekom, odnos sa sobom i odnos s prirodom. Trebamo činiti pravicu. Stvoriti svijet bez privilegiranih. Svijet koji će poštivati čovjekova prava i omogućavati mu da razvije svoje talente i posebnosti. Trebamo milosrđe ljubiti. Svakome pomoći i nastojati da nastane svijet u kojemu neće biti zakinutih i obespravljenih. Trebamo smjerno sa svojim Bogom hoditi. Trebamo sve staviti na svoje mjesto. Boga koji me je stvorio kao prijatelja i sustvaratelja. Sebe koji moram biti svjestan svoje veličine, svoje ograničenosti, ljubavi kojom sam bezrezervno ljubljen. I svijet u kojemu se krećem, koji mi je darovan i povjeren.
Piše: Nikola Kuzmičić