Jedna od ključnih osoba u došašću je Ivan Krstitelj, Kristov preteča. Promislimo danas o njemu na temelju prvog poglavlja Lukina evanđelja, promatrajući ga u odnosu s njegovim ocem Zaharijom.
Zaharija, Ivanov otac, bijaše svećenik. Svećenik Staroga Saveza. Svećenik vremena u kojemu se vjerovalo da izabranje pa i svećenička služba dolazi po rođenju. Da je netko spašen i privilegiran ako je rođen u određenom narodu ili određenom plemenu.
Ivan, Zaharijin sin, postaje navjestitelj Novoga Saveza u kojemu dijete Božje i vršitelj svećeničke službe može postati bilo tko ako prihvati Isusov poziv na obraćenje. Na jednaki način i član ministerijalnoga svećeništva može postati bilo koji čovjek bez obzira na podrijetlo ili sposobnosti koje ima.
Zaharija, Ivanov otac, ulazi u Svetište Gospodnje kako bi na tom svetom mjestu Staroga Saveza proslavio Boga prinosom kada. Vjerovalo se da je Bog nastanjen među ljudima u Hramu koji mu je čovjek sagradio.
Ivan, Zaharijin sin, daleko od Hrama i ljudskih rukotvorenih svetišta, naviješta Boga koji je prisutan u svakom prostoru i vremenu. Naviješta dolazak Krista koji će nas krstiti Duhom Svetim. Onim Duhom koji se ne da ničim ograničiti.
Izvor: Pixabay
Zaharija, Ivanov otac, biva sankcioniran zbog svoje nevjere. U skladu s mentalitetom Staroga Saveza Bog se po anđelu predstavlja kao onaj koji kažnjava nevjeru.
Ivan, Zaharijin sin, najavljuje Novi Savez. Odbacuje sliku o Bogu koji kažnjava i ukazuje na onoga koji će biti novi Jaganjac koji će na sebe primiti grijehe cijeloga svijeta. Ukazuje na Krista koji neće kažnjavati grešnike, nego će ih ljubavlju otkupiti i pozvati na obraćenje.
Zaharija, Ivanov otac, po izlasku iz Svetišta ne može ljudima ništa reći o događaju kojemu je bio svjedok. Čak ni znakovi, kojima im je pokušao objasniti, ne bivaju shvatljivi. Stari Savez, zajedno sa Zaharijom, zbunjeno šuti pred otajstvom Božje ljubavi.
Ivan, Zaharijin sin, s druge strane postaje svjedok i preteča nečega što sam nije iskusio i onoga kojega nije poznavao, ali je bio otvoren Duhu Svetom i spreman dati svjedočanstvo. A njegovo svjedočanstvo je bila jako i poticajno tako da mu je dolazio silan svijet i obraćao se.
Izvor: Pixabay
Zaharija, Ivanov otac, zajedno sa svojom suprugom Elizabetom, smatrao je da Bog nagrađuje ljude brojnim potomstvom i da je nemanje djece znak grešnosti, Božje kazne i sramota.
Ivan, Zaharijin sin, živi na potpuno drugi način. Opredjeljujući se za potpuno predanje Bogu sam izabire beženstvo i život bez potomstva, znajući da se vrijednost čovjeka ne očituje po broju rađanja, nego po kvaliteti života i dobrim djelima učinjenim u ljubavi i na proslavu Kraljevstva Božjega.
Izvor: Nikola Kuzmičić, „I danas govorim“