Isus u redu za dokumente

Danas, četrdeset dana nakon Božića (da, prošlo je već 40 dana od Božića!) slavi se Svijećnica ili Blagdan prikazanja Gospodinova u Hramu Tim blagdanom obilježava se činjenica da je prema židovskom običaju četrdeset dana nakon rođenja svako dijete bilo prikazano u Hramu i tako službeno bilo obilježeno i prihvaćeno kao pripadnik židovskog naroda, tim činom i otac djeteta službeno je dijete priznavao kao svoje. Isus kao najneobičnije dijete koje je ikad rođeno teško podliježe ikakvim pravilima židovskih običaja, pa čak ni sveti Josip nije njegov biološki otac. No, u ovom kao i u kasnijim trenucima njegovog života vidimo kako se on, bez dileme i pitanja kakva mi obično oko toga u teologiji ili praktičnom životu postavljamo, podvrgava svim običajima i službenim pravilima židovske tradicije, pa možda čak i birokracije. Možemo reći kako je Isus, iako mu to nije bilo potrebno vrlo rado stajao u redu pred bilo kojim 'šalterom' onovremene javne uprave, vrlo rado se svrstavao u naše okvire, iako je mogao doći na bilo koji način i objaviti se bilo kojim metodama. No, Bog se odlučio roditi kako se svaki čovjek rađa i Bog stoji u redu za dokumente zajedno s ljudima, kao što svaki čovjek mora stajati u redu za dokumente. Izvor: Pixabay Naviknuti smo da ljudi od važnosti i statusa dokumente ne trebaju ili da ih barem dobivaju preko reda. Bog stoji u redu, ispunjava sve formulare i uredno plaća takse. Zašto? Jer mu je stalo da bude pripadnik ljudskog naroda, ne načelno, ne počasno, kao što se važnim ljudima simbolično dodjeljuju 'ključevi' nekih gradova i ustanova, nego zaista. Bilo mu je stalo da njegov boravak na zemlji bude 'legitiman' i potpun, da bude upisan u naše knjige i dokumente i da na taj način također bude 'naš' i jedan od nas. Osim samim rođenjem i utjelovljenjem, upisivanjem u naša rodoslovlja i anale te ispunjavajući naše propise i kriterije za pripadanje, Bog se još jednom na specifičan način nama predaje. Ono što je već praktično učinio sada još dodatno čini i formalno, a to je tek na početku njegovog života među nama, na početku njegovog nelogičnog i upornog predavanja nama i za nas. Kao što znamo, kasnije planira učiniti još puno više. Izvor: Pixabay U ovom blagdanu tako promatramo kako se Bog u potpunosti poistovjećuje s nama, takoreći postaje 'običan' pripadnik našeg ljudskog naroda, mnogima će na taj način ostati sakriven, sve do današnjih dana za mnoge će biti samo Isus iz Nazareta. Niti je Isus tj. Ješua bilo neobično ime za ono vrijeme, niti je Nazaret bio neobično ili značajno mjesto, niti je bilo neobično u ono vrijeme pretpostaviti da je osoba koja se bavi nekim javim djelovanjem možda mesija. Teško je možda u tom 'običnom' čovjeku prepoznati Boga. Možda je kasnije bilo i lakše, jer i sam kaže: Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte (Iv 14, 11b). Treba se zapitati kako su starac Šimun i proročica Ana, u tom malom djetetu koje se ni po čemu nije razlikovalo od druge djece onoga vremena i o kome ništa osobito nisu znali, prepoznali Mesiju? Vjerojatno je i da Isus nije bio jedino dijete toga dana prikazano u Hramu. Kako prepoznati Boga dok stoji u redu za dokumente, za kruh, za plaćanje računa? Prepoznati Isusa u svim situacijama i prepoznati ga kao Boga znači imati otvorene oči i srce, te prepoznati ono bitno. Prepoznaju ga posvećeni ljudi, ljudi jasno usmjerenog pogleda. Bog dolazi u našu svakodnevicu, prolazi pored nas, spušta se među nas kako bi onima koji su dovoljno pozorni podigao pogled prema gore, prema sebi, prema Nebu. Izvor: Pexels Na Svijećnicu slavimo i Dan posvećenog života, ljude koji su svojim životom na zemlji na poseban način odlučili biti znak koji usmjerava na ono nevidljivo, na bitno, na Nebo, na ono iznad naših uobičajenih načina života i postavljanja prioriteta na zemlji. Dan onih  koji su čitav život odlučili biti osobito pozorni na Božji govor. Neki su pozvani to radikalno svojim redovničkim zavjetima posvjedočiti, ali puno prije toga radi se o pozivu za sve nas, da svoj pogled i svoje usmjerenje zadržimo jasnima i pozornima, jer Bog se spušta u našu običnost. Bog s nama stoji u našim redovima kako bi nama omogućio da već ovdje na zemlji u svojoj običnosti stanemo u red za Nebo. Izvor: Pixabay