Bilo bi dobro jednom pročitati evanđelja s posebnom pozornošću na Isusova pitanja i pokušati ih usmjeriti prema sebi, kao da ih postavlja i nama...
U dječjim očima život je prilično jednostavan: ona se igraju, jedu, spavaju i to im je dovoljno. Znamo da malena djeca istražuju svijet postavljajući pitanja odraslima. Netko je izračunao da njegovo četverogodišnje dijete svaki dan postavi više od dvjesto pitanja. Ali bez obzira na to koje su odgovore dobili, djeca će biti zadovoljna. To se počinje mijenjati kada stigne pubertet i mnoge stvari koje su znali o sebi i o životu sada više ne funkcioniraju.
Foto: Pexels
Prije otprilike 20 godina emitirala se serija „Izgubljeni“, o ljudima koji su preživjeli pad aviona i našli se izgubljeni usred oceana na nepoznatom otoku. Ta mi je serija do danas ostala najdraža zbog mnoštva filozofskih pitanja koja je poticala. U svakoj bi se epizodi odgovorilo na jedno ili dva pitanja, ali bi se postavilo i po pet novih te bi se tako tajne i zagonetke sa svakom epizodom sve više umnažale. Pitanja je uvijek bilo više nego odgovora. Slično kao u šahu gdje svaki potez otvara nebrojeno mnogo novih mogućnosti. Takav je i naš život. Svako pitanje na koje nađemo odgovor za sobom povlači nova dodatna pitanja. I što više otkrivamo svijet, shvaćamo koliko je još više toga ispod površine, koliko je sve zapravo komplicirano. Ponekad i sam sebe uhvatim da ne razumijem više svijet u kojemu živimo. I filozofija koja je nekada nudila put istine, odustala je od davanja definitivnih odgovora i svakome dopušta da živi po svojim pravilima.
Foto: Pexels
Kad sam bio mlađi činilo mi se da sam ovladao umijećem života, ali me često zaskoče nova pitanja na koje nemam odgovore: Zašto su odrasli ljudi tako negativni i nepristojni u razgovoru preko društvenih mreža? Kako funkcioniraju kriptovalute? Zna li moj mobitel više o mojem životu nego ja sam? Imam li slobodnu volju? Što je istina o globalnom zatopljenju? Je li moguće znati što je ispravno? Gdje se nalaze zaboravljena sjećanja? Kako se mjeri ljepota? Hoće li današnja djeca imati bolju budućnost nego što je naša sadašnjost? Nije loše postavljati pitanja, pa makar ne uspjeli dati konačni odgovor. Zapravo, ja vjerujem da su svi naši odgovori, koliko god bili znanstveni i ispitani, zapravo relativni i nepotpuni. Mi možemo biti na tragu istine, ali pravu istinu, točne odgovore poznaje samo Bog.
Foto: Pexels
Zanimljivo je zamijetiti da i Bog nama postavlja pitanja. Štoviše, u Bibliji nalazimo na stotine pitanja koja Bog postavlja nama. Prvo pitanje bilo je upućeno Adamu i Evi nakon grijeha: Čovječe, gdje si? Što si učinio? Tko ti je rekao da si gol? Zatim: Što tražiš od života? Čega se bojiš? Gdje ti je vjera? Jedan je pisac popisao 307 pitanja koja je Isus postavio, a tumači da je izravno odgovorio na samo 8 pitanja. Mi smo naučeni dolaziti Bogu po odgovore, a on nama postavlja pitanja. To je način na koji nas on uči i odgaja u vjeri. Isus Krist radije postavlja pitanja nego što daje odgovore. On nije poput modernih učitelja duhovnosti koji nude deset koraka do Boga, do sreće, do smisla. On ne daje jednostavne odgovore, već postavlja izazovna i teška pitanja. Uočimo kako su prve zapisane Isusove riječi u evanđelju pitanje koje je postavio svojim zemaljskim roditeljima kad je imao 12 godina: „Zašto ste me tražili?“ A ako čitamo evanđelje po Mateju i Marku, i posljednje su Isusove riječi također bile pitanje, ali upućeno njegovom pravom Ocu: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“
Foto: Pexels
Bilo bi dobro jednom pročitati evanđelja s posebnom pozornošću na Isusova pitanja i pokušati ih usmjeriti prema sebi, kao da ih postavlja i nama. Jedan je profesor teologije na posljednjem predavanju dobio pljesak od svojih studenata koji su ga voljeli slušati. I kad je već krenuo iz predavaonice, vratio se i uputio svoju završnu lekciju: Zapamtite, Isus Krist je pitanje na svaki vaš odgovor. Potom je otišao. Znamo da je Isus pravi odgovor na sva naša pitanja. U njemu nalazimo odgovore Božje istine i riječi života vječnoga. Ali isto tako, on je i pitanje na sve odgovore koje već imamo, jer on svemu daje još jednu dimenziju, još jedno značenje. I kad možda pomislimo da smo našli neki odgovor, Isus nas vodi dalje, prema novim pitanjima i novim spoznajama. Današnja misna čitanja ispunjena su pitanjima. Prvo prorok Izaija, čvrst u vjeri, pita: Tko će na sud sa mnom? Tko je protivnik moj u parnici? Gle, Gospodin Bog mi pomaže, tko će me osuditi? Zatim apostol Jakov u svojoj poslanici koja je cijela jedno veliko pitanje, piše: Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelā nema? Može li ga vjera spasiti? I konačno, susrećemo središnje pitanje evanđelja i naše vjere, pitanje: tko je Isus? Isusa prvo zanima da mu učenici odgovore: „Što govore ljudi, tko sam ja?“ a zatim: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“