U središtu Isusove prispodobe je deset djevica, pet mudrih i pet ludih. Mudre su one koje su spremne susreti zaručnika na svadbenoj proslavi s upaljenim svjetiljkama…
Što je uopće mudrost? Ako pitamo Bibliju, naći ćemo zanimljiv odgovor: mudrost je žena. Mudrost je u Svetom Pismu uprisutnjena u liku pravedne žene. Salomon u cijeloj knjizi Mudrih izreka progovara kroz usta mudrosti kao žene propovjednika. Evanđelje govori o mudrim ženama koje su ujedno i djevice želeći istaknuti njihovu čistoću i mladost. Blažena Djevica Marija je prijestolje mudrosti, kako joj se obraćamo i u litanijama. Također, prvo čitanje današnje nedjelje opisuje ženu koja se zove mudrost. Pisac je tako opisao mudrost jer želi da se njegovi čitatelji i slušatelji zaljube u mudrost, da ju traže i uče od nje i zato ju predstavlja s karakteristikama dobre i vrsne žene.
Foto: Pixabay
Ta žena mudrost je, kaže on, sjajna i prekrasna, nju će lako pronaći oni koji ju ljube i žude za njom jer ona im sama dolazi ususret. Ona već od zore čeka na vratima one koji rano rane, ona ublažava muke, misao na nju ispunja srce, i s njom čovjek može uvijek biti u miru. Ta mudrost hoda naokolo i traži one koji su je dostojni i dolazi im u susret dobrohotno i s posebnom brigom.
Mudrost je ljudima, kako to ja razumijem, ono što je dobra žena muškarcu, ali ne i ono što je muškarac ženi jer muškarac, koliko god stvara dojam mudraca, ne može nikad posjedovati ženske vrline, eleganciju, brižnost, kao što s druge strane žena ne može potpuno ispuniti mušku ulogu oca ili npr. svećenika. Ali da ne skrenemo previše s teme, jasno je da je mudrost nešto što svaki čovjek, i muškarac i žena traže. Dok nastojimo steći nova znanja i spoznaje, dok se trudimo postati bolji ljudi i činiti bolje stvari, dok otkrivamo i ostvarujemo svoj poziv i svrhu u životu, mi zapravo tragamo za mudrošću.
Foto: Pixabay
Ali mudrost nije nešto što se može zaraditi ili neka filozofija koja se može umom spoznati. Ona je božanski dar, dar Duha Svetoga i zato, prava mudrost daje predokus neba, povezuje nas s Bogom izvorom mudrosti i Isusom Kristom, utjelovljenom mudrosti. Mudrost je prvi i najveći dar Duha Svetoga jer usavršuje našu vjeru. Onaj tko je mudar znat će u svako doba cijeniti, voljeti i čuvati ono što vjeruje. Na taj način mudrost usavršuje vjeru, jer ona tada nije nešto naporno, isprazno, već čovjeka uzbuđuje i ispunja. I po tom daru mudrosti možemo vjernički gledati na sve u perspektivi vječnosti.
Kako se približavamo kraju godine, misni tekstovi sve više govore o svršetku naših života. To je i zaključak i pouka Isusove prispodobe o mudrim i ludim djevicama. Biti mudar, znači dakle, biti dobro pripremljen za Boga, za nebo, za Božji sud. Postoji jedna stara priča koja može naglasiti i ilustrirati tu poruku.
Foto: Pixabay
Neki je kralj imao dvorsku ludu kako je i bio običaj u ono vrijeme. Taj lakrdijaš je po cijele dane izmišljao nove šale i zabavljao sve na dvoru. Jednog dana kralj mu povjeri svoje žezlo govoreći: "Uzmi ga i drži sve dok ne nađeš nekoga tko bi bio veća luda od tebe, njemu ga možeš pokloniti." Nekoliko godina kasnije kralj se teško razbolio. Vidjevši da mu se život bliži kraju, pozvao je svoje najbliže i dvorsku ludu i rekao im: "Odlazim na dalek put i morat ću vas ostaviti. Više se nikad neću vratiti u ovo mjesto pa vam želim svima reći doviđenja.“ Luda se usudio odgovoriti: „Vaše veličanstvo, smijem li vas pitati kakve ste pripreme poduzeli za to dugačko putovanje o kojemu govorite?“ "Nikakve!" – odvratio je tužno kralj. "Odlazite zauvijek, a uopće se niste spremili? Evo vam ovo žezlo: našao sam luđega čovjeka od sebe!"
Slična stvar se dogodila ludim djevicama u evanđelju. Dobile su zadaću dočekati mladoženju, ali nisu pripremile ulja za svoje svjetiljke. Mladoženja ih je sve uhvatio na spavanju, ali su mudre djevice brzo ustale i upalile svoje svjetiljke, dok lude nisu imale potrebnoga ulja. To ulje nije nešto što se može steći preko noći ili posuditi od nekoga drugoga kao što su to pokušale lude djevice. Imati ulja u svjetiljkama znači imati mudrost, a imati mudrost znači biti pripravan, a biti pripravan znači iskoristiti naše vrijeme na zemlji za gradnju odnosa s Bogom kroz vjeru, molitvu, čednost, poniznost, ljubav i druge teološke i ljudske vrline.