Lijepo je čuti lijepe riječi, pohvale, komplimente, ali još je bolje primiti prijateljsku ruku, pomoć, primjer. I pred Bogom ne vrijede samo riječi, pusta obećanja, već ono što činimo
U Isusovoj prispodobi nalazimo jednog oca koji je dao zadatak svojim sinovima. Pozvao je svog prvog sina i poslao ga na posao u vinograd, ali on je imao pametnijeg posla. Već je isplanirao da će ići na vožnju biciklom, ili da će igrati Playstation, ili se ljutio na oca jer mu nije htio kupiti nove tenisice. I na očev poziv, on je oštro odgovorio: „Neću!“ Vrlo ružno od jednog djeteta da tako odgovara svojim roditeljima. Začudo, otac ga pušta da ide svojim putem i zove drugoga sina. Ono što ne zna je da se taj prvi sin malo kasnije ipak promislio i odlučio poslušati oca te otići u vinograd. I zato on govori drugome sinu: „Sinko, hajde danas na posao u vinograd! Tvoj brat nije htio, pa daj ti napravi što treba.“ I taj sin mu odgovara „Evo me! Idem odmah!“ I već je krenuo iz kuće, ali sve si razmišlja, zašto bi on morao ići kad je drugi brat to odbio. Na kraju, odlazi na igralište i provodi dan u igri, a otac misli da ga je poslušao.
Foto: Pixabay
Koliko puta djeca tako prevare svoje roditelje, kada dobiju zadatak da pospreme sobu ili da čitaju lektiru, a oni rade nešto deseto. Ali nisu to samo djeca. I odrasli redovito jedno govore, a drugo čine. Sjetimo se kako je Isus govorio o židovskim vođama svoga doba koji su se bili iskvarili: „Činite i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.“ Eto, lijepo su govorili, ali nisu to i činili.
Mi vjernici skloni smo biti poput drugoga sina iz Isusove priče. Taj sin je sve lijepo obećao, a nije izvršio obećano. U sakramentu pomirenja obećajemo da nećemo više griješiti, ali tko je to zaista i uspio. Kod vjenčanja zaručnici si obećaju vjernost u dobru i zlu, ali ne ispune svi to obećanje. Kod krštenja roditelji obećaju da će odgajati svoju djecu u vjeri, ali to poneki kasnije potpuno zanemare. Istina, to obećanje koje kao vjernici dajemo, ujedno je i naša molitva jer smo svjesni da nam je potrebna Božja milost kao bismo bili vjerni i postojani u onome što smo riječju prihvatili.
Foto: Unsplash
Idealno je kad djela slijede naše riječi i kad su te riječi dobre. Zapravo taj put dobrote je puno širi jer svaka naša riječ i djelo imaju i svoj uzrok, a i svoju svrhu. Mahatma Gandhi je jednom zapisao: „Neka vaše misli budu pozitivne, jer vaše misli postaju riječi. Neka vaše riječi budu pozitivne jer vaše riječi postaju djela. Neka vaša djela budu pozitivna jer vaše djelovanje postaje navika. Neka vaše navike budu pozitivne jer vaše navike postaju vrijednosti. Neka vaše vrijednosti budu pozitivne jer vaše vrijednosti postaju vaša sudbina.“
Foto: Pixabay
Bog je u svakoga čovjeka usadio klicu dobrote, ali ona treba procvasti, prvo kroz misli, a onda i riječi i djela, kako bismo svojim životom proslavili Boga i zavrijedili nagradu. Evanđelje nas upozorava da je moguće napraviti i prijevaru pa da se predstavljamo kao dobri i poslušni, a zapravo smo neposlušni. No u tom slučaju zapravo varamo sami sebe. Boga ne možemo prevariti. A i djeca s vremenom nauče da ne mogu prevariti roditelje. I otac iz Isusove prispodobe sigurno je brzo otkrio koji je sin otišao na posao, a koji nije. Niti jedan od njegovih sinova nije nam najbolji primjer, jer i jedan i drugi iznevjerili su svoga oca, jedan u riječima, a drugi u djelima. Ipak, na kraju se otkriva da je važnije učiniti nego samo obećati.
Foto: Pixabay
Kad bismo pitali koji je sin izvršio volju očevu, zar ne da je to onaj koji je prvo rekao da neće učiniti što mu je rečeno, ali se kasnije predomislio? I što mislite, tko je Bogu draži: onaj tko svaki dan moli krunicu, ali na poslu ljenčari, ili onaj koji odbija ići u crkvu, ali pošteno i marljivo radi svoj posao? Zapravo, krivo pitanje: Bogu je svatko jednako drag, ali znamo da je i Isus Krist kritizirao one koji zazivaju njegovo ime, a ne žive po Božjim zapovijedima, one koji misle da služe Bogu, a zapostavljaju svoje bližnje. Stoga i govori danas ljudima u hramu: „Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!“ - Jer oni su povjerovali i obratili se.