Koliko puta se mi ljudi osjećamo umorno i opterećeno životnim brigama i obvezama, a možda i životnim užitcima i slavljima da nemamo vremena za Boga. Kada nas stignu rokovi, kad kasnimo s poslom, prvo što izguramo sa svog rasporeda je molitva, ali nisam siguran da je to dobro rješenje
Majka Terezija je obvezala svoje sestre da svakog dana provedu u klanjanju i tihoj molitvi barem sat vremena. Tako je i sama činila. Kad su ju pitali, kako uspijeva naći tih sat vremena u danima kad ima puno posla ona je odgovorila: 'kad imamo više dužnosti onda ne molimo sat vremena već dva sata'. Svaki kršćanin ima pravo odrediti svoj ritam molitve i manje je bitno hoće li to biti 10 minuta ili 2 sata. Ono što je bitno je da molitva bude stup našega života, pa kada dođu potresi i izazovi, osjetit ćemo zaštitu i sigurni oslonac Božjega blagoslova. Moderan život u mnogočemu stavlja veliki pritisak na ljude. Svi često osjećamo opterećenost i umor, a ne znamo uvijek kako si pomoći. Najviše smo umorni i opterećeni jer nastojimo mijenjati cijeli svijet i prigovaramo svima oko sebe, a jedino što možemo promijeniti, to ne mijenjamo, jer sebe ne mijenjamo! Umorni smo i opterećeni jer se često svađamo zbog nevrijednih stvari i sitnica koje sutra neće više ništa značiti i to je ustvari pokazatelj nezadovoljstva ispraznim načinom života koji nas je zahvatio. Umorni smo i opterećeni jer se ne uspijevamo dobro organizirati pa nam se odjednom nakupi previše stvari.
Foto: Pixabay
Jedna mlada majka opisala je što joj se dogodilo jednog napornog dana. Pokvarila joj se perilica rublja, stalno joj je zvonio telefon od kolega s posla, poštar joj je donio račune za koje nije imala novaca da ih plati i k tome ju je užasno boljela glava. Na rubu svojih snaga, morala je još i brinuti za maleno dijete. Podigla ga je na njegovu sjedalicu da bi ga nahranila, i u tom trenutku je jednostavno počela plakati. Njezin sin nije još znao govoriti, ali je reagirao na njene suze tako što je izvadio dudu varalicu i ugurao ju u majčina usta. Začudo, ta duda je pomogla i njoj da se malo smiri. Današnje evanđelje propisuje nam način kako se osloboditi stresa, ne preko dude varalice, ne preko nekakvog recepta samopomoći, ne kroz prebacivanje krivnje i odgovornosti na druge, već dolaskom Isusu Kristu. On nas poziva: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti." Svijet u kojemu živimo nudi bezbroj rješenja na naše probleme, ali teško je naći nešto što će biti djelotvorno. Imamo više lijekova nego bolesti, ali i dalje teško dolazimo do fizičkog i psihičkog zdravlja. Jedan od problema je što mislimo da će taj lijek učiniti nešto umjesto nas, da je moguće kako će doktor, političar, svećenik ili kakav stručnjak ili guru riješiti stvari za nas. To je nemoguće bez našega angažmana.
Foto: Pixabay
Odmor koji Isus nudi nije propaganda niti pošteda od rada. Baš naprotiv. On govori: 'Ja ću vas odmoriti ako uzmete jaram moj na sebe. Taj jaram je, dakako, slika križa. Kao što je Isus svoj križ podijelio sa Šimunom Cirencem da bi stigao do vrha kalvarije, tako i mi možemo svoje križeve nositi zajedno s Isusom. I zato Isus može svoj jaram zvati laganim, jer ga on nosi s nama. Sve ono što činimo s Kristom, sve što činimo s vjerom i ljubavlju, postaje lakše. Kao prvo jer nam Gospodin ukazuje na svrhu i smisao naših napora, kao drugo jer nam on svojom blizinom daje podršku i jača nas darom Duha Svetoga, zatim jer nas rasterećuje nepotrebnog tereta i oslobađa okova grijeha i jer u svakoj životnoj situaciji krijepi nadom i obećanjem blaženstava u nebu. A dok smo još na ovome svijetu, neka nas taj njegov poziv uvijek iznova, iz dana u dan potiče da sve što radimo započinjemo i dovršavamo s Bogom.