„Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim…“
U vrijeme kada su predstavnici civilnog i vjerskog života Židova pokušali na svaki način postaviti Isusu zamku da bi ga osudili, jedan zakonoznanac, da ga iskuša, upitao ga je: „Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?“
Po čemu je ovo pitanje bila zamka? To je kao da pitate ravnatelja škole koji je predmet u njegovoj školi najvažniji: je li to matematika, biologija, povijest, umjetnost, tjelesni ili nešto drugo? Svaki mogući odgovor bio bi pogrešan jer bi to značilo negirati ili umanjiti značenje drugih predmeta. Isto je i sa moralnim i vjerskim zapovijedima Izraelskog naroda. Nije moguće reći koja je zapovijed najvažnija: je li to zapovijed obrezivanja, poštivanja subote, prinošenja žrtvi, govorenja istine ili nešto drugo? Farizeji su se nadali da će nakon što Isus dadne svoj odgovor moći okrenuti narod protiv njega zato što nije odabrao neku drugu zapovijed koja bi bila važnija od te.
Foto: Pixabay
Isus si je dopustio da odgovori ne s jednom već sa dvije zapovijedi. Prva je: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed.“ I time im je već dao odgovor, ali je odmah izrekao i drugu: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ I zaključio je govoreći da sve drugo, sve zapovijedi i sva učenja ovise o tim dvjema zapovijedima koje ovise jedna o drugoj, jedna potvrđuje drugu i nije moguće izvršiti jednu bez vršenja druge.
Foto: Unsplash
U stvari, zapovijed ljubavi prema Bogu svim svojim bićem, kako smo čuli, je pravi odgovor na pitanje postavljeno Isusu. Pronašao sam zanimljivo teološko objašnjenje biblijskog učenjaka Adama Clarka u njegovom komentaru na Bibliju. On je rekao:
„Ovo je prva i najveća zapovijed: U svojoj starini; je stara koliko i svijet i urezana izvorno u našu ljudsku narav. U svom dostojanstvu; jer izravno i neposredno polazi od Boga i usmjerena je na njega. U svojoj izvrsnosti; jer je zapovijed novoga saveza i odražava duh našeg božanskog usvajanja. U svojoj pravednosti; jer jedino Bogu daje čast, stavlja ga ispred svega. U svojoj dostatnosti; jer je sama po sebi sposobna učiniti ljude svetima u ovom životu, a sretnima u drugom. U svojoj plodnosti; jer je to korijen svih zapovijedi i ispunjenje zakona. U svojoj vrlini i djelotvornosti; jer samo po njoj Bog vlada u srcu ljudi i ljudi su sjedinjeni s Bogom. U svojem opsegu; jer ne ostavlja ništa stvorenju, što se ne odnosi na Stvoritelja. U svojoj nužnosti; jer je apsolutno neophodna. U svom trajanju; jer zauvijek vrijedi na zemlji i ne ukida se niti na nebu.“
Foto: Unsplash
Zapovijed ljubavi zapisana je u našim dušama. Svi je osjećamo, ali ne uspijevamo uvijek ispravno ljubiti. Zato koristimo ostalih 10 zapovijedi i druge odredbe i učenja jer nam sve to pomaže bolje izvršiti zapovijed ljubavi. Sve drugo, možemo reći s apostolom Pavlom, svo naše znanje, naša vjera, naše žrtve, sve to ne bi ništa značilo bez ljubavi. Zato smo tužni kada shvatimo da nam nedostaje prave ljubavi. Mi učimo, molimo, radimo dobra djela i toliko se trudimo u životu nešto postići, a događa se da to sve činimo bez prave ljubavi prema Bogu i ljudima. Tako su činili i vjerski poglavari koji su htjeli zaskočiti Isusa. Oni su vjerno obdržavali zapovijedi, a bili su slijepi u Isusu Kristu vidjeti ostvarenje svega zakona.
Foto: Pexels
Što mi možemo učiniti da bismo izvršili zapovijed ljubavi? Prvo, mislim da bismo trebali ponizno priznati naše propuste i neuspjehe da Boga ljubimo svim srcem, a bližnjega kao sebe samoga. Sljedeće, obraćamo se Isusu i slijedimo njegov primjer i primjer svetih ljudi. Čitanje biografija svetaca može biti vrlo korisno za naš kršćanski život.
Foto: Unsplash
Apostol Pavao u misnom odlomku poslanice piše Solunjanima i daje im pohvalu što su slijedili njegov dobar primjer. Govori im: „Vi ste postali nasljedovatelji naši i Gospodinovi: tako da postadoste uzorom i svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. Od vas je doista riječ Gospodnja odjeknula i posvuda se proširila.“ Tu se pokazuje kako primjer polazi od Gospodina do svetoga Pavla, pa zatim do Solunjana i preko njih do Makedonije i evo, danas i do nas. A sada, po nama, svjedočanstvo vjere treba doći do naših bližnjih. Naša ljubav prema Bogu treba se pokazati u dobroti prema ljudima oko nas. Možda ne možemo živjeti u savršenoj ljubavi, ali možemo davati dobar primjer jedni drugima u nasljedovanju Isusa Krista. Na taj način ćemo zasigurno moći u praksi ostvariti i zapovijed Ljubavi.