'Ne bojte se ljudi!', ponavlja ove nedjelje Isus kao što to uvijek iznova Bog čini kroz objavu u Svetome Pismu. Ne bojte se! Ne bojte se epidemije, potresa, ratova, rezultata izbora, ne bojte se budućnosti, ne bojte se niti bolesti, niti trpljenja, ni tjelesne smrti!...
I dok slušamo Isusa, pitamo se: 'pa kako da se ne bojimo, radi se o našem životu?' On nam odgovara: 'ako se bojimo, to je znak da je naša vjera slaba'. Međutim, i on zna da ne možemo živjeti sasvim bezbrižno. On nas ohrabruje učeći da se najmanje trebamo bojati za tijelo, više se trebamo bojati za svoju dušu, a uvijek se trebamo bojati Boga jer je strah Božji početak mudrosti. U Bibliji ćemo naći, prema mojem brojanju, 180 puta direktnu poruku: ne bojte se, ali ćemo istovremeno čuti čak 120 puta: bojte se Boga! Nije, dakle, svaki strah loš. Uostalom strah je prirodna emocija s kojom se trebamo naučiti nositi. Postoji zdravi strah koji naša intuicija i instinkti pobuđuju kad se suočimo s opasnostima, kada tijelo podiže adrenalin kako bismo izbjegli nesreću. Postoji i stvarni strah koji nema pred sobom direktnu prijetnju, već se rađa iz životne zabrinutosti za ono do čeg nam je najviše stalo, npr. strah od gubitka dragih osoba. Postoji, naravno i nelogičan strah kojega se definira kao fobija od nečega čega se zapravo ne bismo trebali bojati.
Foto: Unsplash
Isus Krist u evanđelju spominje vrapce za koje Bog stvoritelj brine i uvjerava nas da smo mi Bogu vrjedniji od vrabaca, kao i od bilo kojeg drugog stvorenja. Želi nam time usmjeriti pogled s tijela na našu dušu. Duša je naš istinski život, a ne tijelo. Tijelo je samo dio ljudske osobe, pa čak i kad tijelo nastrada, čovjek može nastaviti živjeti. Ljudi mogu ubiti tijelo, ali ne mogu dušu. Sveti Augustin je to teološki objasnio: 'Život tijela je duša, život duše je Bog. Kao što je život, odnosno duša, prisutna u tijelu da ono ne umre, tako treba biti u duši prisutan život, odnosno Bog, kako duša ne bi umrla.' Drugim riječima, tijelo je ovisno o duši, a duša o Bogu. Naša duša ne može živjeti bez Boga. Nama se čini da naš život ovisi o tijelu i to je istina za ovaj zemaljski život, ali tijelo ne može sačuvati dar istinskoga života u nama. Spomenuo sam neke strahove. To su uglavnom strahovi za tijelo: bojimo se virusa, bolesti, neuspjeha, ratova, stradanja, itd. Najčešće se pak bojimo, otkriva nam evanđelje, drugih ljudi: što će oni reći, što će misliti, kako će prema nama postupati i taj je strah ono što bismo trebali otkloniti. Zbog straha pred ljudima toliki su zanijekali svoju vjeru, toliki su se dali zavesti, toliki su prodali svoje poštenje, toliki su žrtvovali svoju obitelj, toliki su izdali svoj narod, toliki su prodali svoju dušu.
Foto: Pixabay
Poruka današnjega evanđelja je jasno izrečena: 'Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.' Ono čega se trebamo bojati je grijeh koji uništava našu dušu, tj. izbacuje Boga iz nje, a tada i duša umire. Izvanredan primjer osobe koja se nije bojala imamo u proroku Jeremiji koji je mnogo trpio, njega su čak i njegovi prijatelji odbacili, u svome je poslanju bio progonjen i činilo mu se da nema izlaza. I što prorok čini? Ne dopušta strahu da ga pokoleba, pouzdaje se u Boga koji će mu dati pobjedu nad neprijateljima te govori: 'Sa mnom je Gospodin kao snažan junak!' Na kraj usvoje molitve upućuje i nama poziv: 'Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina jer on izbavi dušu siromaha iz ruku zlikovaca.' Ako iskreno pogledamo u sebe, pronaći ćemo određeni strah koji čuči u svakome od nas. Baš zato moramo uzeti k srcu evanđeoske riječi i utjecati se Bogu koji je jači od svakoga zla. Što nam se može dogoditi ako smo uz Boga? Mogu nas ismijati, osuditi, oduzeti nam dobra, ubiti nas i ništa više. Niti jedno zlo, niti jedan neprijatelj ne može nam uzeti istinsko dobro jer život koji nam je po Kristu dao Bog, nitko nam ne može oduzeti.