Teško je zamisliti kako je to živjeti bez vida, u mraku, ne moći vidjeti druge ljude, ne moći vidjeti niti sam sebe…
Slijepac od rođenja, kao što je to bio čovjek iz današnjeg evanđelja, ne može si ni zamisliti boje, oblike, ne može doživjeti svijet oko sebe kao ljudi zdravih očiju. No, zar nismo i mi slijepci? Mi mislimo da vidimo, jer imamo zdrave oči. Ali oči nisu dovoljne da bismo vidjeli svijet onakvim kakav je uistinu. Rečeno je: 'čovjek gleda na oči, a Gospodin u srce'. Naše oči su vrlo ograničene i lako nas mogu prevariti. Ispravno vidjeti znači razumjeti, pravo vidjeti znači spoznati istinu. Mi gledamo jedni druge, ali ne znamo tko što misli, kako se osjeća, ne razumijemo jedni druge. Možda danas pokraj vas u crkvi sjedi netko kome se sviđate, ali vi to ne vidite. Ili suprotno, možda je tu netko tko vas želi prevariti, ali jednostavno nemate oči da to vidite. Ljudi gledaju isti film, ali jednima je zabavan, a drugima dosadan. Dva mladića mogu gledati istu djevojku, jednome će se sviđati, a drugome neće. Postoji i ona vježba promatranja jedne slike na kojoj se nalazi više predmeta koje treba zapamtiti. Kad se čovjek kasnije prisjeća te slike, ne može se sjetiti svih predmeta, i to ne samo radi lošeg pamćenja, već i radi površnog gledanja. Tako gledamo i svijet. Mnoge stvari koje su nam pred očima, uopće ne vidimo. Jedna je književnica rekla: "Mi ne vidimo stvari kakve one jesu. Mi vidimo stvari onakve kakvi smo mi sami." Mi i pored zdravih očiju i savršenog vida ne vidimo sve stvari oko nas već vidimo samo ono što želimo i odabiremo vidjeti. Tako se događa da neki ljudi vide samo ružne stvari koje se događaju u svijetu dok drugi vide samo one dobre. Potrebno nam je Božje svjetlo kako bismo vidjeli onu stvarnost koja nas okružuje, a za koju nisu dovoljne samo zdrave oči.
Foto: Pexels
U središtu evanđelja stoji ozdravljenje jednog slijepca koji je progledao dvostruko. Prvo mu je Isus Krist podario vid, a zatim mu je otvorio i oči srca da upozna Spasitelja. I nakon što je dobio vid, on nije mogao u Isusu vidjeti Mesiju. I kad ga je Isus pitao, vjeruje li u Sina čovječjega, čovjek je pitao: „Gdje je taj čovjek, tko je on?“ I Isus mu odgovara: „Vidio si ga!“ I tek tada čovjek preko pogleda postaje vjernik. To je jako zanimljivo i znakovito. Slijepac je progledao, ali i dalje nije vidio. Vidio je Isusa, ali nije u njemu vidio Božjega sina. Upravo takvo je i naše gledanje. Imamo oči, ali nemamo pravi vid, ne znamo pravo procijeniti što je dobro, a što zlo, ne uspijevamo prepoznati smisao života. Vrlo smo slični farizejima koji su rekli da vide, a bili su slijepi duhovno. Farizeji su vidjeli da je Isus prekršio subotu, vidjeli su da su se slijepcu otvorile oči, vidjeli su u tome priliku da osude Isusa, ali nisu u tome vidjeli Božje čudo, nisu u tome vidjeli dobro, nisu u tome vidjeli razlog da daju slavu Bogu.
Foto: Pixabay
Svakom čovjeku vid je prevažna stvar. Stalo nam je da dobro vidimo, i baš zato trebamo se truditi ne gledati samo očima. Tijekom korizme postimo, dajemo milostinju i molimo s nakanom da se otvorimo Božjem pogledu. Želimo se malo odmaknuti od svijeta kako bi vidjeli svijet iz Božje perspektive. Isus je došao na svijet kako bi slijepi progledali. To smo vidjeli u dramatičnom evanđelju današnje nedjelje u kojem je slijepac od rođenja dobio vid, a potom i vjeru u Boga. No izgleda da nitko osim slijepca nije povjerovao Isusu. Oni koji misle da vide ostaju slijepi, a čovjek koji je cijeli život proveo u mraku sada stječe ne samo vid očiju već i vid vjere. „Zar smo i mi slijepi?" – pitali su na kraju ljudi Isusa, a njegov odgovor prokazuje njihovu sljepoću. Oni ne žele prihvatiti ni priznati da je Isus tu kao Božji poslanik. U Isusovu odgovoru pokazuje se da je lakše podariti vid slijepcu od rođenja nego li pomoći tvrdokornu čovjeku da opazi vlastito slijepilo.
Foto: Pixabay
Stara poslovica uči: Nitko nije toliko slijep kao onaj koji ne želi vidjeti! Isus može izliječiti svaku sljepoću kao što može oprostiti svaki grijeh, ali ne može izliječiti one koji misle da savršeno vide, ne može oprostiti onima koji smatraju da su bez grijeha. Ono što danas molimo nije promjena svijeta već nas samih. Mi trebamo progledati. Kada sebe, svoje bližnje i svijet pogledamo u Božjem svjetlu, tada će cijela stvarnost izgledati drukčije budući da će i naše srce biti drukčije. Želim nam svima da ove korizme i ovog Uskrsa doživimo ono što je doživio slijepac od rođenja kada je u Isusu ugledao i prepoznao svojega Spasitelja.